SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, January 04, 2007

Bozic u Sydney-u

Karmen mi se javila vec sa nekoliko priloga, ali zbog svih ovih praznika jos nisu ugledali svjetlost dana. Danas ide prvi, a za par dana ce i ostali doci na red.

Ovogodisnje bozicne praznike smo proveli u Sydney-u. Vrijeme je bilo “ljetno”: toplo, vjetrovito i vlazno. Temperatura se kretala negdje izmedji 25 –32 pa kako je to prilicno podnosljivo za ovo doba godine odlucili smo da vrijeme provedemo vani, obilazeci grad i njegove znamenitosti.
Sydney je nastariji i najveci australski grad. Naravno, “najstariji” znaci tek nesto vise od 200 godina jer zapravo nista na ovom kontinentu, osim njega samog i domorodackog stanovnistva (Aborigina) nije starije od 200 godina.

Ako se nema puno vremena a zeli se dozivjeti Sydney onda se ide u luku. Jer, poslovni i trgovacki centar grada je manje-vise slican svim velikim gradovima svijeta ali ono sto izdvaja ovaj grad i cini ga jedinstvenim je njegova luka za koju kazu da je najljepsa prirodna luka na svijetu. I vjerujte to je istina. Brojne lucice, uvalice, parkovi i parkici, restorani, butici i naravno Aborigini sa svojom Didgeridoo muzikom. Unutar same luke su brojni otocici sa kamenim tvrdjavicama gdje su nekada davno cuvani robijasi.

Jedinstveni u svijetu su most (Harbour Bridge) kojeg mjestani od milja zovu “coathanger” i Sydney Opera House. Gradjevinski i arhitektonski, most ide rame uz rame sa San Francisco's Golden Gate Bridge, New York's Statue of Liberty, London's Tower Bridge i the Eiffel Tower in Paris. Penjanje na most je prava avantura i turisticka atrakcija (ne, ja se nisam penjala, samo sam posmatrala odozdo). Izgradnja je trajala 8 godina (1924-1932), kostala je $A13,5 miliona i most je konacnoi “otplacen” 1988. Dnevno preko njega predje oko 160,000 vozila.

Sydney Opera House je za Australiju ono sto su piramide Egiptu ili Coloseum Rimu. Djelo je danskog arhitekte Jorn Utzon-a koji je 1950 pobijedio na natjecaju za najljepsi dizajn a kojeg je raspisala vlada New South Wales-a. Ipak izgradnja je pocela tek nekih sezdesetih jer je Jorn Utzon narednih desetak godina proveo preradjujuci i doradjujuci originalni dizajn koji je ranih pedesetih bio van domasaja i mogucnosti tadasnje gradjevine. Izgradnja je sa pojedinacnim prekidima zavrsena 1973. Preveliki troskovi izgradnje i nesuglasice sa vladom New South Wales-a oko unutarnjeg dizajna uzrokovali su 1966 godine povlacenje J. Utzon-a sa projekta. Povrijedjen, zauvijek je napustio Australiju i nikada uzivo nije vidio svoje remek djelo. Jedan dio zgrade je kasnije imenovan po slavnom arhitekti pa je svecanom otvaranju povodom tog dogadjaja, prije dvije godine, prisustvovala Utzon-ova kcerka.

Obilazak luke brodom je naravno najbolji i najbzi nacin da se vidi luka i njene ljepote. Zatim, kratka setnja plazom, nekoliko napravljenih snimaka, brzi pogled na pripreme i pocetak tradicionalne svjetski poznate utrke jahti na relaciji Sydney- Hobart, i onda povratak. Sljedeci dan smo se vratili kuci u Melbourne.

Karmen

Iskreno mi je drago da smo ovaj blog obogatili originalnim fotografijama s jos jednog kontinetna. Nadam se da ce ih biti jos jer vidim da posjetilaca s te strane zemaljske kugle ima sve vise: samo je pitanje dana kada ce se netko od njih odluciti da nas obraduje pokojim prilogom.

Nekoliko fotografija sa posjete Sydney-u mozete vidjeti slijedeci ovaj link.

Labels: ,

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Karmen, prilog je divan.Docarala si nam Sidney i atmosferu NG usred ljeta.
Iskreno se nadam da cu nekad imati priliku i da licno posaljem prilog iz tvog novog zavicaja....ha ...ha..kako ovo lijepo zvuci.
Pozdrav Emira

Thursday, 04 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Eto, ja jos uvijek zivim u nadi da cu nekog od vas uspjeti nagovoriti da nam dodje u goste. Nedavno su ovdje bili Matosevici (Visnja i Josip), nama je bilo lijepo a nadam se da je i njima bilo. Nije to vise tako daleko, samo nekih dvadesetak sati leta.

Friday, 05 January, 2007  

Post a Comment

<< Home