SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, November 30, 2006

Vezeni snovi

Konacno sam u situaciji da imam priloga vise nego ih mogu objaviti (ne znam koliko dugo ce to trajati) pa su neki malo potisnuti, iako su zasluzili da ih odmah objavim. Jedan takav je i ovaj prilog od Natase koji je zasluzio da se objavi odmah poslije nasih 'zucnih' diskusija, ali nadam se da ni danas nije kasno:

Nisam se javljala preko vikenda, ali sam bila na blogu. Ako ne pred monitorom, ono u dusi i u mislima.

Bio je to vikend prepun emocija, plakali smo Miljenko i ja, ne znam, da li nad onim sto nam se svima dogadjalo, na vasim iskrenim komentarima, nad ljepotom Balasevice pjesme, ili zbog uzvisenosti ovog druzenja, ispunjenog toplinom izrecenog, otvorenosti dusa i medjusobnog povjerenja i uvazavanja.

Ne znam da li ce se ikad vise ponoviti ovakvi trenutci.


Nadam se da hoce!

Sretna sam, da sam i ja, barem malo, bila djelic, te bosanske tople, plemenite duse, ciju toplinu ni najvece tragedije ne mogu ugasiti.

Zao mi je, sto ih se vise nije ukljucilo; nisu svjesni sto propustaju i koliko je lijep osjecaj slobode, kad rijeci teku, teku,..., ni sami ne znamo odakle samo izviru. Da sam imala vremena, mira oko sebe, mislim da bih tih dana mogla napisati cijelu knjigu. Ta je knjiga jos uvijek u meni, tko zna, mozda budem opet u takvom raspolozenju, pa i ona ugleda svjetlost dana.

Saljem vam izvatke iz knjige nase nekadasnje sugradjanke, Seadete Zahirovic Misic, objavljene ove godine. Sudbina je htjela da u moje ruke dodje bas ovog vikenda. Vjerujem da ima jos takvih primjera, kojima se zeli sacuvati sjecanje i upoznati nase nove sugradjane s bogatstvom bosanske kulturne bastine.

Pozdrav svima.

Natasa

Labels:

6 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Knjiga koju nam je Nataša predstavila apsolutno zaslužuje da ukrasi banjalučki blog. Jasno koncipirana i kreirana s ljubavlju nekadašnje profesorice banjalučke gimnazije, ova knjiga predstavlja pravi biser u prezentiranju naše nedovoljno poznate baštine. Gospođa Seadeta je na svjetlo dana izvadila strpljivo vezeno djevojačko ruho pohranjeno u stare sehare i pokazala da u Bosni (i Hercegovini) 'fine art' ima kontinuitet. Jer neki ornamenti sa 'čevrmi i jagluka' kao da su reljefi sišli sa stećaka. (Vrhunski je to 'design', nema fol, nema turbo.) Ovdje bi bolje pristajala neka Lojzina rečenica ali on nije stigao da napiše ponuđeni mu uvod. I pored toga što su prelom i grafika mogli biti efektniji, knjiga je odlična.
Dakle, ova knjiga pomaže da ne zaboravimo ljepotu. Ali, ja bih o ljepoti duha porodice Zahirović... Vjerovatno se zna da je gospođa Seadeta Sejina (projektant hale Borik) i Đemkina sestra. Mnogo važnije: ona je kćerka poznatog imama Abe. Čuo sam u ona paklena vremena i ne zaboravljam:
Jednog jutra, znamo i kojeg, okupili se ugledni vjernici kod Abe da čuju šta im je činit. Skup preplašenih i uvrijeđenih ćutke iščekuje šta će reći Uglednik. Posljednji već sa vrata prekida tišinu: 'Ljudi, zar nam se moglo išta gore dogoditi?' Na to će mudri imam: 'Moglo je, moglo je. Mnogo gore bi bilo da smo mi srušili njihove bogomolje!'

Saturday, 02 December, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Divim se dubini i plemenitosti misli imama Zahirovica.
Odavno nisam cula tako duboku misao.
Hvala sto si nas s Njegovom velicinom upoznao.

Monday, 04 December, 2006  
Blogger Lucia said...

Da li možda neko imam kontakt-podatke za gospodju Seadetu Zahirović? Ona je u gimnaziji bila odlična prijateljice moje mame Zlate Klindić. Odavno su izgubile konatakt, a mama mi je pre nekoliko dana rekla kako bi volela da sazna gde su njene najbolje prijateljice iz gimnazijskih dana kojih se rado seća. Povod je bio telefonski poziv jedne njihove koleginice (ali koje se moja mama ne seća) i poziv da se pridruži tradicionalnom okupljanju grupe Banjalučana u Beogradu. Moja mama se tada raspitivala da li znaju nešto o njene dve najbolje prijateljice Sadeti Zahirović i Zori Reljić, ali ta koleginica nije mogla pomoći. Zato sam danas krenula malo da google-am i naišla na ovaj blog.

Moja mama već od fakultetskih dana živi u Beogradu, u Banja Luku retko ode, naročito od kada njeni roditelji više nisu živi. Bilo kakva informacija o tome gde su njene dve najbolje prijateljice bi joj značila. Neki kontakt podaci bi bili još dragoceniji, a možda se pojavi mogućnost da se pri nekoj istovremenoj poseti Banja Luci vidi sa nekom od njih.

Volela bih a joj uzmem knjigu "Vezeni svetovi" ali nisam uspela da nadjem kontakt izdavača (ART 7, Sarajevo). Da li mi tu možete pomoći kako bih iz Beograda došla do te knjige?

Hvala svima!

Wednesday, 15 April, 2009  
Blogger Lucia said...

Upravo sam na www.bihsavezzena.com/zena/zena_32-33.pdf našla adresu gospodje Zahirović u Švedskoj. Nadam se da je još uvek važeća. Zahvaljujem Nataši na prilogu o knjizi koja me je dovela do kontakt-detalja (čak i fotografije) i gospodinu Milanu Komljenoviću na pokretanju ovog bloga. Moja mama će se obradovati večeras zahvaljujući vama!

Ostaju i dalje aktuelna pitanja za informacije/kontakt o gospodji Zori Reljić (isto maturirala 1956-1957 u Banjalučkoj gimnaziji) i kako mogu kupiti knjigu "Vezeni snovi" iz Beograda. Ono "Vezeni svetovi" iz mog prethodno komentara bio je izgleda nešto kao Freudian slip - asocijacija na naše "uvezane svetove" :)

Wednesday, 15 April, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Draga Lucija, ako zelite adresu i tel br. gospodje Zahirovic u Svedskoj, posaljite Vasu e-m adresu uredniku bloga, on ce ju proslijediti meni.
Pozdrav, Natasa

Wednesday, 15 April, 2009  
Blogger co said...

Lucija, moja email adresa je:

komljeno@yahoo.com

Milan

Wednesday, 15 April, 2009  

Post a Comment

<< Home