SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, October 26, 2006

Neso i Adrian

Dragi Co i ostali prijatelji sa Elektro faxa, iz Cajaveca, iz Banjaluke.

Divno je ovo sto radite. Svaka posjeta tvome blogu me obraduje novom vijescu ili slikom poznate i drage osobe, pricom i dogadjajem koji smo zajedno dozivjeli, i svaki put kazem sebi:”Moram se javiti kolegama, prijateljima, raji...", jer ovaj blog je drugaciji, prisniji, blizi mi od svih drugih kojih je Internet pun.

I evo, danas konacno “probijam led”. Mogao bih, kao sto bi i svi vi mogli, pisati romane o sebi, porodici, prijateljima ovdje u Torontu, tamo u Banjaluci, ali necu. Ovog puta hocu da vam se pohvalim, hocu da svoju srecu podijelim sa vama rasutim po kugli zemaljskoj. Jer ovih dana sam najsretniji i najponosniji covjek na svijetu a vi cete shvatiti i zasto...

Mnogi od vas Cajevcana se vjerovatno sjecaju moje sestre Bobe (Obrenije Debeljacki), za kojom zalim dugih 19 godina. Njen sin Neso je nedavno dobio sina Adriana. Neso je ovdje u Toronu, zavrsio Elektro fakultet, radi vec pet godina, ozenio se sarajkom Dunjom i evo pogledajte ga sa sinom.

Sviju vas pozdravlja sretni ujak Predrag Canak

Labels: ,

10 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Pozdravi i cestitke sretnim roditeljima i posebno ujaku!

Thursday, 26 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Iskrene cestitke Nesi i njegovoj supruzi kao i presretnom deda-ujki
na malom sestricu.

Pozdrav mom drugu Canku uz nadu da cemo se jos sretati na blogu.

Srdja

Thursday, 26 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Iskrene cestitke najsretnijem i najponosnijem ujaku.

Da li je Predrag Canak moj kolega iz Medicinske elektronike?
Ako jest, saljem poseban pozdrav, Natasa

Thursday, 26 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Cestitke za Nesu i suprugu, puno srece i zdravlja za novorodjence. a znam da ces ti biti kao djed Nesinom sinu. Pozdrav za kuma u Torontu, pusa za Biljanu i cure. Ba smo lijepi na onoj slici iz Poreca, zar ne ;o))
Made

Thursday, 26 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Moram priznati da mi je izuzetno drago da se Canak javio na ovaj nas blog.

Prije javljanja nisam cak bio siguran da li uopce zna za njega, iako sam se potajno nadao da ponekad navrati. Sada kada je on probio led, ocekujem da ce se i drugi ‘tajni’ posjetioci poceti javljati s prilozima. Mislim da je za sve nas veoma vazno da aktiviramo sto veci broj ‘potencijalnih autora’ jer ce na taj nacin ovaj nas nacin druzenja sazivjeti.

Isto tako mi je drago cuti da je Neso nasao sebe u ovom novom okruzenju i zelim mu da tako nastavi. Do ovog Cankovog javljanja, za Nesu nisam ni znao! Nasa mlada generacija (mislim na raju kojoj ovoj blog nesto znaci), neopterecena nacionalizmom, svuda gdje se sada nalaze zanje uspjehe. U Banjaluci, gdje je nacija vaznija od bilo cega drugog, malo je nade za mlade. Nekima se cini da je to nebitno, ali pitam se sta ce se desiti kada dodju godine kada se nece moci zivjeti od ‘have’. Zato mi je posebno drago kada dobijem jednu ovakvu vijest. U to ime Neso tebi i tvojoj familiji zelim mnogo zdravlja, srece i uspjeha u zivotu a nadam se da ce te tvoj sin slijediti. Od ujaka ocekujem da ce nas obradovati novim prilozima.

Zivjeli.

Thursday, 26 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Svako dobro i srecu, dragim Sjevernim susjedima, zeli Cadjo sa svojima.
Cadjo.

Thursday, 26 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Cestitamo mami, tati i ponosnom ujki a malom Adrijanu dobro zdravlje i puno srece u zivotu zele
Dzindici

Thursday, 26 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Canci,
Cestitke i puno srece! Hvala za e-maile koje mi saljete!

Thursday, 26 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Canak, ovaj tvoj prilog nas je bas dirnuo. Kad kazem nas, mislim na Sasu i mene. Sasa je isao 4 godine s tvojom sestrom u isti razred u osnovnoj skoli, a ja je se sjecam sa pauza ispred IRC. Sjecam se i kad se Neso rodio.
Ipak, ovaj komentar ne pisem zbog toga. Pisem ga zbog tvog clanka na 'Kajaku'. Super!Cista petica! Znam da nisi pisao da bi ti neko davao ocjenu, ali s tom ocjenom samo pokusavam da kazem koliko mi se dopalo (nazalost vise se ne znam izraziti ni na svom maternjem jeziku).
Mislim da bi se vecina citalaca ovog bloga slozila s tvojim razmisljanjem. Moja predpostavka je da mnogi nisu ni culi za 'Kajak', a kamo li procitali pa zato predlazem da ga Co, ako je moguce, prenese nekako na svoju stranicu.
Pozdrav blogerima

Friday, 27 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Hvala vam svima. S vama sam i zelio podijeliti svoju srecu.
Pozdravljam vas sviju i nadam se da cemo se ubuduce, bar ovako, cesce sretati.
Canak
P.S. Natasa, taj sam. Pozdravi mi Bokana.

Friday, 27 October, 2006  

Post a Comment

<< Home