SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, August 21, 2006

Marinkovici na Zirju

Sezona je godisnjih odmora pri kraju, sredjuju se ustisci, pregledaju se slike, polako se ulazi u svakodnevnu kolotecinu. Poneko se sjeti da mi posalje pokoju sliku, nadam se da ce ih biti jos.

Ovaj put su na redu fotografije sa Zirja koje sam nedavno dobio od Srdje. Marinkovici gotovo redovito provode dio odmora na ovom otoku daleko od buke vecih turistickih gradova. Srdji se ovaj put opostenio pa evo pravog turistickog izvjestaja sa Zirja:


Zirje je najveci i najudaljeniji otok u sibenskom arhipelagu. Povrsina mu je oko 15km2 a razdaljina od oko 11NM od Sibenika se prelazi prugom ( klasicni brodic) za 1,5 sat ili hidrobusom za 45 minuta. Od prije dve godine postoji i trajektna linija koja ide samo jednom nedeljno.

Putovanje brodom pravi je dozivljaj posto se citavim putem prolazi izmedju prekrasnih malih otocica koji se kao perle nizu jedan za drugim. Od vecih i naseljenih su Zlarin i Kaprije.

Konfiguraciju tla na otoku Zirju cine brojne male i velike uvale koje su prava nauticka carstva. Najpoznatije su Mala i Vela Stupica, Tratinska, Koromsna i Muna koja je i trajektna luka.

Unutar otoka smjesteno je selo u kome zivi stotinjak stanovnika, koji neodoljivo podsjecaju na natursike iz Felinijevih filmova o napustenim selima na Siciliji.

Sva turisticka ponuda, ako se o njoj uopste moze govoriti je po nautickim uvalama gdje se u vikendicama i kucama mogu iznajmiti apartmani.

Na nasu radost nama je Zirje otkrio moj paso Mladen prije 25 godina i ta ljubav prema otoku jos uvijek traje.

Od vremena kad se Zirje opisivalo kao goli kamen bez struje i vode do koga se putuje 2 sata brodom, proslo je mnogo. Iako je zadrzao mnoge cari otoka sa poljima divljeg ruzmarina i kadulje, civilizacija je ucinila svoje. Ceste su asfaltirane, telefonske govornice na svakom koraku a imamo cak i kafic u koji se mora potegnuti preko brda jer je u drugoj uvali.

Kise su dosta rijetke i kad padnu prava su radost za malo seljana koji jos uvijek od makije otkidaju nesto vinograda i maslina.

More je kristalno cisto a plaze je stvorila sama priroda, uredjenih ljudskom rukom gotovo da nema.

Otok nema vodotoka pa je kisnica, koja se skupljala u cisternama do nedavno bila jedina pitka voda. Sad brod-cisterna iz Sibenika dovozi pitku vodu koja se crijevima i pumpama sipa u cisterne na kubike po zelji. Od prosle godine obnovljena je velika seoska cisterna koja se nalazi na vrhu brda a od nje se po uvalama provlace cijevi tako da ce ubuduce brod puniti samo veliku cisternu a mjestani ce se preko hidranta crijevima vezati i puniti svoje rezervoare.

Zirje jos zovu " vrata Kornata" jer je posljednji naseljeni otok prema Kornatima koji se za vedra dana, narocito poslije rijetke kise, ukazuju gotovo nestvarni u svojoj ljepoti.

Ribe ima u izobilju a vadjenje prstaca je zabranjeno kao svugdje iako ih ima u izobilju i na par metara od obale.

Jasnina sestra Naca i zet Mladen na jednom placu su napravili kucu a na drugom placu od Vesne i Veska mi smo dovukli nasu prikolicu (samo me ne pitaj kako ) tako da ljeta uglavnom provodimo zajedno. Tako je bilo i ove godine: Jaca i ja smo proveli dve sedmice sami a posto smo se mimoisli sa Zoricima onda smo ponovo isli 8 dana na popravni zajedno sa Vekom i njenom djecom ( Tamarom i Nenadom)


Vise slika mozete naci na ovoj stranici.

0 Comments:

Post a Comment

<< Home