SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, August 02, 2006

Dobri stari obicaji

Prelistavajuci album naletih na ovu fotografiju koja me je inspirirala da napravim prilog o jednom od nasih dobrih starih obicaja: okretanju jagnjeta (ili praseta) na raznju. Pogled na ovaj Ekin smijesak govori vise nego stotine rijeci.

Iako je nasa raja razbacana na sve strane svijeta, stari obicaj se odrzao. Svakom zgodnom prilikom, kada se okupi dovoljan broj prijatelja, jagnje je tu: naravno, na raznju. Bilo da se radi o rodjendanu, vjenjcanju, proslavi godisnjice ili nekog drzavnog praznika, izleta raje s posla ili jednostavno okupljanja dovoljnog broja zainteresiranih, uvijek je jagnje na raznju jedna od opcija. U ovaj ritual je ukljuceno mnogo aktivnosti: od pripreme raznja, ‘nabijanja’ na razanj (to mogu raditi samo pravi strucnjaci), pripreme vatre, okretanje, diskusija gdje i kako razmjestiti zar ili da li je jagnje dovoljno peceno, kako ga skinuti s raznja, ko ce dobiti koji dio, uvijek je dovoljno tema za razgovor i diskusiju.


Naravno da hladno pivo, dobra domaca prepecenica, stock ili neko drugo prigodno pice, potpomazu ukupnoj atmosferi.

Ovaj nas dobar obicaj izaziva puno znatizelje u nasim novim domovinama. Komsije se ne mogu nacuditi zasto je potrebno potrositi toliko rada i energije kada se sve elegantnije rjesava kupovinom pecenja u za to specijaliziranoj radnji. Sjecam se kako nas je nas prvi komsija Geri gledao s nevjericom, kada smo jednog Bozica natakli prase na razanj i proveli pola dana okrecuci ga, na temperaturi daleko ispod nule. Morali smo mu objasnjavati kako je to nas stari obicaj i kako je to prilika da se familija i prijatelji okupe i provedu dan u druzenju i razgovoru. Da li je vrijeme hladno ili je vrucina, to ne igra znacajniju ulogu.

Nova vremena nose nove obicaje, sve manje je vremena za rahatluke i sjedeljke, slobodnog vremena nikad dovoljno, pa se bojim da ce ovaj nas obicaj polako pasti u zaborav. Vec sada se osjecaju promjene: sve su vise u upotrebi motori za okretanje a mladja generacija sve manje ima sansu da se nadje u drustvu gdje se nesto na raznju okrece. Izgleda da je to cijena koja se placa napretku koji se ne moze zaustaviti. Zato odlucih da na ovoj stranici zabiljezim nekoliko druzenja iz dalje i bliznje proslosti, onih koje sam uspio zabiljeziti, onako za sjecanje.

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Svaka cast kume za ovaj prilog. Moli boga da te drustvo za zastitu zivotinja ne vidi:-) Bogami taj obicaj je kod nas jos u primjeni i nevjerujem da ce se tako lako iskorjeniti. Ako bosnjo sta voli, onda je to dobro pojesti i popiti. Tako da ti mi i ovdje godisnje okrenemo krdo bizona. Nekad je krdo malo manje, nekad vece. Sve zavisi od vremena i koliko je godina bila plodna. Ali kakvo god da je, ono se na raznju vrti. Doduse ja sam se u zadnje vrijeme malo navukao na sac. Sta god da stavis pod njega, nemoze da nebude nego odlicno. Sad mi pade na pamet ona od Balasa: E kad se samo sjetim al se nekad dobro jelo:-) Imate mahanje

Wednesday, 02 August, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Ja bih rizikovao i gnjev drustva za zastitu zivotinja kako bi izmamio ovako blazeni osmjeh na licu moga kuma.
Autoru bloga porucujem da ne pada u rezignaciju poslije svega sjanog sto je do sada uradio. Cim prodju godisnji odmori i ljetna fjaka vjerujem da ce na blogu sve oziviti. Zato druze moj samo napred na radost sviju nas.

pozdrav od Srkija.

Thursday, 03 August, 2006  

Post a Comment

<< Home