SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, May 28, 2006

Posljednja zelja

Nedavno sam primio jedan, za mene licno, poseban email, koji me je jos vise ucvrstio u uvjerenju da ovaj blog ima svoje mjesto na ovim globalnim prostorima. Javio mi se jedan bivsi Banjalucanim koji, kao i mnogi drugi, sada svoje dane provodi daleko od rodnog grada.

Slucajno sam pronasao Vasu adresu u cafekajak-u i moram priznati da Vam je stranica jako zanimljiva i raznovrsna. Zovem se Tomislav Matkovic (mene sigurno ne poznajete), ali mozda Vam moje prezime govori nesto. Moj pokojni otac, vet. dr. Franjo Matkovic (B.Luka 1932 / Zagreb2004 ) je bio veterinar u Banjaluci 40 godina i vrlo je poznat starim Banjalucanima.

Moj pokojni otac je na samrti izmedju ostalog izrazio zelju da, ako budem u prilici, pozdravim sve drage prijatelje, znance, drage mu Banjalucane, s kojima je proveo skoro sve godine svog zivota, i zazelim im mir i blagostanje i jedno veliko HVALA.

Procitao sam Vasu cijelokupnu stranicu, sve mjesece i skoro sve dane Vaseg obavjestavanja, iz cega sam zakljucio da ste jedan jako angaziran, nepristran i posten covjek, zato Vas molim da ako mozete objavite ukratko ovu recenicu zahvale.

On je radio u Veterinarsko-stocarskom centru (Centru za vjestacko osjemenjavanje) i to zadnjih 20 godina do 1995 kada je pod prisilom morao napustiti radno mjesto. Kao mlad veterinar radio je u veterinarskoj stanici Laktasi a zatim u Banjaluci. Kroz te sve godine radio je i na Poljoprivrednoj skoli kao nastavnik veterinarskog obrazovanja.

U teske dane, oboljevsi od raka je uvijek govorio: " Ja sam sretan da sam zivot proveo u Banjaluci medju svojim Banjalucanima u svom rodnom gradu ali evo nazalost umrijet cu u tudjini." Bio je do zadnjeg trenutka priseban te je meni i mom bratu diktirao, kome sve da zahvalimo, koga sve poimenice da pozdravimo. Bio je to zaista veliki covijek,veliki strucnjak, veliki otac.

S postovanjem T.Matkovic

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Odmah sam prepoznao dragog mi covjeka na slici i zao mi je da vise nije ziv.Moj otac, Fikret Bahtijarevic, takodje veterinar, primio je ,kao direktor Veterinarske stanice u Budzaku, mladog kolegu u sluzbu i smatrali smo ga uvijek dobrim i odanim prijateljem.Inace,dok smo u mom ranom djetinjstvu stanovali u "Ciganluku" / ulica Save Kovacevica/ bili smo skoro komsije.Tada se Veterinarska ambulanta nalazila u nasem dvoristu .I moj otac je na isti nacin morao napustiti B.Luku i takodje je umro u Zagrebu 6 godina ranije.Mnogo pozdrava porodici Matkovic od Bahtijarevica

Monday, 29 May, 2006  

Post a Comment

<< Home