1. maj
Danas je Prvi maj - medjunarodni praznik rada. Znam da svi mi iz starije generacije znamo o cemu se radi ali ima dosta mladjih za koje je to novost i zbog kojih ovakve dogadjaje ne treba zaboravljati. Evo i moj sin nije znao za dan grada Banjaluke a tamo je proveo vise od pola svog zivota pa sam gotovo siguran da ne zna ni za Prvi maj.Neki od vas ste jos uvijek u prilici da slavite ovaj praznik ali mi u Americi se samo mozemo sjecati onih lijepih dana kada su familije, komsije, grupe prijatelja, djaci iz skola zajednicki prolavljali ovaj dan na izletima i tefericima oko Banjaluke: Tresnjik, Trapisti, Sibovi su ovaj dan bili puni raje, pjesma se orila na sve strane, tesko je bilo naci slobodno mjesto da se razbaci razanj. Bila je to lijepa tradicija u ona stara vremena kada je malo ko imao automobil i na izlete se islo pjesice ili na biciklima. S 'navalom' vikendica ta se tradicija polako gubila jer je svako 'trcao' na svoju vikendicu da nesto uradi i da tamo usput proslavi ovaj veliki praznik.
Kada sam pokusao da nadjem prigodnu fotografiju za ovaj prilog, bio sam iznenadjen da zapravo u svojoj 'arhivi' nemam nista sto bi bilo interesantno. Potajno sam se nadao da ce se neko od blogera sjetiti i poslati nesto, ali su svi zakazali. Ova fotografija je snimljena jednog Prvog maja u Trapistima i prepustam blogerima da pokusaju odgonetnuti o kojim se osobama radi.
posted by co | 12:01 AM
11 Comments:
Sretan Prvi Maj svim blogerasima bez obzira da li imaju sansu da ga proslave ili ne.
Co, nasi dragi prijatelji na starom kontinentu su sad na proslavama i putovanjima pa nemaju vremena da se javljaju. Blago njima.
A ja evo osjetim miris dima s raznja. Siriluk. Vruce lepinje.Djeca …trce okolo … traze cevape , ne vole janjetinu.. pomalo se i boje pa samo ispod oka gledaju na razanj. Pjesma…
Mi smo uvijek slavili dva dana, jedan kod dede, Sasinog tate, u G. Seheru sa prosirenom familijom, a drugi sa najblizim prijateljima u Motikama na mjestu nikad izgradjene vikendice naseg prijatelja Cine.
Iako mi nikad nismo imali ni planova da pravimo vikedicu, nasa kcerka Maja je uvijek govorila da mi imamo tri vikendice, jedna je bila u Motikama gdje se islo na prve proljetne izlete, druga na Vrbanji gdje smo isli na izlete krajem maja i u junu, a treca je bila u Karanovcu gdje smo isli u Avgustu.Stara dobra vremena!
Pozdrav blogerima i jos jednom Sretan vam 1. Maj.
Co, sve cestitke na pet mjeseci izlaska bloga, svaka cast na vrijednom radu da odrzis blog i na ustrajnom poticanju nas lijenih da pisemo i javljamo se, a ne samo da uzivamo citajuci .
Prvo: Cestitam Praznik svim blogerima, a posebno onima koji su na danasnji dan pomirisali pecenu jagnjetinu uz Vrbas i njegove pritoke.
Drugo: Co, da li je autor danasnje fotke suprug plavuse iz drugog reda?
Trece: Zar poslije 120 godina opet prednjaci avangarda u Cikagu? Kakve su to demonstracije tamo?
Mario, ne znam kako si zakljucio da je neko plavusa, ali mogao bi biti u pravu.
Sto se tice 1. maja u Americi, u pravu si, mi ponovo vodimo glavnu rijec. Demonstracije su najavljene u mnogim gradovima Amerike ali ovaj put se radi o ilegalnim emigrantima iz Meksika. Ovdje niko ne spominje da je danas Medjunarodni praznik rada ali predpostavljam da mnogi to znaju.
Co i ja zelim da se pridruzim cestitkama za tvoj rad oko bloga.
Sjecanja na Prvi Maj iz naseg djetinjstva su uvijek lijepa.
Ja sam na primjer uvijek u stanju da veoma zivo zamislim jorgavan zapleten u plot ispred kuce. to je davalo vaznost tom danu i desevalo se kad smo bili jako mali. poslije su bile vikendice i jagnjstina, ili kokoske pokraj Suturlije. ali ja sam uvijek vodila racuna da imam jogivan i djurdjevak kod kuce za taj dan . Dubravka
PS U Montrealu se slavi (bolje receno oznaci)Prvi Maj
Dubravka,
Ako jos uvijek zelis da imas jorgovan i djurdjevak, dodji u Pittsburgh pa ces dobiti ne samo jorgovan i djurjevak nego jasmin pa i onu pravu bosansku ruzu sto se pravi himber (sok) od nje.
Pozdrav,
Nera
Hocemo li dobiti odgovor kad je snimljena fotografija, ko je sve na njoj itd, itd.Ili Co ne zeli da izda godinu da se ne vidi kako je davno to divno vrijeme bilo?!
Pozdrav blogerasima.
Emira, kad bih znao godinu, ja bih je napisao ali nemam pojma kada je to bilo.
Sto se tice dama na slici, sjecam se samo nekih imena: gornji red, prva s lijeva je Amila, do nje je Vinkova sestra Jasna, a skroz desno je Aida.
U donjem redu je Goga Loncarski, do nje je njena sestra koja zivi u Zagrebu (ne znam joj pravo ime ali znam da ju je Goga zvala moja Dada) a ostalih imena se ne sjecam.
Sjecam se jos jednog detalja s tog Prvog maja. Kako u to doba nisam jeo pecenu jagnetinu (pojma ne znam zasto, vjerojatno mi je vjera branila!!!), znam da sam otisao kuci na pecenu kokos i krompire i ponovo se vratio na slavlje.
Eto malo detalja o ovom skupu a predpostavljam da i drugi imaju nekih dogadjanja s ovih proslava pa bi se mogli javiti.
Sestra Gordane Lalovic udate Loncarski zove se Biljana. Znam da zivi u Zgb.
A Co
kao ne zna koja je to godina, ne zna ko su komadi sa slike,jos malo nije tu ni bio.....Ha,ha....
E moj Co, blazeni medju zenama, dede podatke na sunce.
Nemoj da Mario i ja izvrsimo izvid u dogadjaj, pa Neri (kada bude castila obecanom mezom i cugom u BL) "kao slucajno" priopcimo rezultate.
Glede 1. maja, mnogo je "bekana" prezivjelo njihov "crni" dan (ocajno vrijeme, hladno, kisa, umalo i snijeg), pa sada mirno pasu travu u dvoristima, debljaju se i cekaju sljedecu prigodu da budu zrtvovani.Mozda za "Dan mladosti"???
Pozdrav.
Kad su janjci u pitanju, Raka, mislim da je najveci Praznik rada u Australiji. Mozda nam to potvrdi neki Aboridzin?
E moj Raka, godine cine svoje, zaboravlja se. Ja sam bio 100% siguran da ces ti prepoznati sve osobe s fotografije, kad ono nista.
Post a Comment
<< Home