SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, April 30, 2006

Aprilski komentar

Evo joj jedan mjesec je iza nas, dani prolaze cini mi se sve brze, za par dana ce biti punih pet mjeseci kako ovaj blog 'izlazi' bez prekida svaki dan. Priloga jos uvijek ima ali ne u broju u kojem sam to ocekivao. Jos uvijek nisam uspio u namjerama da pokrenem nase prijatelje sa svih kontinenata svijeta ali nadam se da cu prije slijedeceg komentara i taj cilj ostvariti. Evo danas sam primijetio da je neko sa Novog Zelanda pregledao gotovo cijeli blog, takodjer neko u Australiji gotovo redovito prati sta se desava, pa koristim ovu priliku da ih pozovem da nam se pridruze.

Proljece je, sve se vise vremena provodi na svjezem zraku a sve manje za racunarom. To je i logicno. Neki od stalnih ucesnika su se, cini mi se umorili, javljaju se sve rjedje, ili ih pak uopce nema na ovim stranicama. Ponekad me neko iznenadi pokojim prilogom, bas u momentu kada pomislim da je taj neko potpuno zanemario blog. Ima i onih koji su shvatili ideju koja stoji iza ovog bloga i cine upravo ono sto sam ocekivao da ce se desiti: salju priloge koji pogadjaju u 'sridu'. Takvih je nazalost malo, na moje iznenadjenje. Mislio sam da ce ovaj blog zaista zainteresirati nekadasnje prijatelje, poznanike, komsije da svakodnevno komuniciraju, kako su to nekada radili kada su zivjeli u istom gradu. Ali da ne bih kukao svaki put kada se javim, malo o ljepsim stvarima.

Za par dana se sprema jedna svadba sa koje ocekujem 'izvjestaj', u maju Tufekcici putuju za Norvesku i Svedsku pa se nadam prilozima (iako iz dosadasnjeg iskustva Tufetu ne mogu previse vjerovati - vise je verbalne nego stvarne podrske), Amir na ljetu ide na 'radnu akciju' u Visoko (izvestaj je obecan), Davor se takodjer ljetos sprema na put u stare krajeve s kolegom Ninom, Rada bi se ovih dana trebala vratiti iz Banjaluke, Natasa je obecala priloge s puta po Jadranu, Nera i ja putujemo na Floridu i u St. Luis, Dunja na jesen odlazi na studije u Berlin, Sanja ce u isto vrijeme biti u Rimu, dakle, bit ce priloga. Znam da vecina posjetitelja takodjer planira putovanja, posjete, slavlja i druzenja ovog ljeta, pa eto prilike da se jave. Priloga ne bi smjelo manjkati.

Kao sto sam rekao, vrijeme se proljepsalo, bit ce tesko svaki dan odvojiti vrijeme za novi prilog, ali trudit cu se. Ovaj kometar pisem u subotu ujutro, vrijeme napolju je fantasticno (suncano, temperatura ce danas biti oko 20 stupnjeva), vrt i povrtnjak cekaju, mora se ici raditi. Nove saksije za cvijece su sinoc kupljene, ukrasno zbunje treba obrezati, u povrtnjaku se vec moze saditi, svake godine se nesto prebacuje s jednog mjesta na drugo, proljetnim radovima nikad kraja. Cini se kao velika obaveza, zar ne? Mozda i jeste ali ovaj rad nas 'prognanike' odrzava i mnogo je ljepse provesti dan na svjezem zraku, radeci polako stvari koje volis, nego sjediti u kuci - stanu, gledati vijesti na TV ili citati ko je koga ubio, gdje je izbio novi rat, gdje je polava, zemljotres ili uragan. Zato raja idem se baviti 'vanjskim' radovima a vi se potrudite da se javite s novim prilozima.

Saturday, April 29, 2006

Matura

Jedna od fotografija koju sam dobio jos prosle godine, prije nego je blog bio planiran. Iako je proslo dosta vremena od ovog svecanog trenutka, slika je za vecinu aktuelna.

Na fotografiji je uhvacen trenutak nakon dodjele diplome po zavrsetku srednje skole momka u sredini: Vedrana, sina nase kolegice Rade i njenog supruga Jasmina.

Od toga dana se mnogo toga promijenilo. Vedran ovih dana zavrsava prvu godinu fakulteta a familija Huzbasic se iz Merilenda preselila u Kaliforniju. Sjecam se fotografija s njihovog puta s istocne na zapadnu obalu Amerike ali nazalost ni jedna mi nije pri ruci za objavu. Bio je to zaista veliki poduhvat: cini mi se da su putovali cetiri dana. Nadam se da ce se Rada javiti s prilogom o osvajanju zapada!

Friday, April 28, 2006

Anka

Jos jedan prilog vezan za veliko slavlje. Marinina mama Anka ovih dana je proslavila (ili slavi), vjerovali vi to ili ne, 92. rodjendan (tacan datum ne znam, mozda ce mi Marina pomoci). Masala, sto bi rekli nasi ljudi.

Kada smo prosle godine bili u posjeti Ljubljani, iskoristio sam priliku da se uslikamo sa tetom Ankom koja poslije rata zivi sa kcerkom Marinom i zetom Zdravkom u Ljubljani. Teta Anka se odlicno 'drzi', zadnjih petnaestak godina se nije uopce promijenila, kao da su za nju godine stale. Jos je uvijek vedra duhom onako kao sto smo je ostavili onih dana kada smo napustali Banjaluku. Ako se ne varam, jos uvijek sije i obavlja druge kucne poslove. Eh kada bih se sam mogao pohvaliti ovakvim zdravljem.

Kada slijedeci put dodjemo u posjetu Sloveniji, obecajem reprizu priloga.


Thursday, April 27, 2006

Yoga

Natasin prilog koji sam podijelio u tri dijela kako bi sve tri fotografije bile objavljene:

Drage Blogerice, ovaj prilog namijenjen je vama! Bilo bi odlicno kad bi ga prihvatili i nasi kolege, ali ne vjerujem u njihovu upornost, a ponajmanje u razloge koje ce navesti kako bi ovaj prijedlog odbili. Zelja mi je zainteresirati vas za yogu, a iz vlastitog iskustva navodim sve koristi koje imam od nje. <http://www.yoga-in-daily-life.org/> (Nadam se da neke od vas idu na tecaj yoge i da su suglasne s ovim mojim misljenjem.)

Yoga je jedinstven nacin spoznavanja sebe, svojih sposobnosti, vidljivih i onih skrivenih. Uci nas kako pravilno disati, kako vladati sobom, podize koncentraciju, fizicku spremnost, imunitet, odrzava psihicku stabilnost, uci nas kako se zdravo hraniti, kako se nositi s problemima, nespavanjem ili slabim spavanjem, bolestima,....

Postajemo optimisticki pozitivno orjentirani, tolerantniji, bolje razumijemo ljude i prirodu oko sebe, i sto je jednako vazno postajemo produhovljeniji, gipki, zadovoljni i samim time mladji i ljepsi. ( Ako nista drugo, ovo ce vas motivirati!) Yogu prakticiram vec 4 god, zavrsila sam svih 7 stupnjeva i ponovljam ih po drugi put od pocetka. Trenutno sam ponovo na 5. stupnju.

Od prosle godine vjezbe se odrzavaju i u mojoj firmi , sto mogu dijelom i sebi zahvaliti.

Inace u firmi imamo i druge fizicke aktivnosti, izobrazbu za autogeni trening, ... Puno se vodi racuna o zdravlju i zadovoljstvu zaposlenika.

Za prakticiranje yoge nema dobne granice, ukljuciti se mogu svi , od 6 - 96 godina. Ako nema yoge u vasem gradu, ima sigurno neka druga fizicka aktivnost.

Ukljucite se! Koliko ulazete u sebe toliko ce vam se i vratiti. To ne bi trebale nikada zaboraviti. Svi su problemi rjesivi ako smo zdravi! Saljem svoje 3 slike, iz 3., 4., i 5. stupnja. Provjerite mozete li ih izvesti!

U ocekivanju vasih pitanja, srdacano vas pozdravljam, Natasa

Wednesday, April 26, 2006

Piramida

Lijepo je kada se mladi javljaju, a jos ljepse kada se javljanje odnosi na Bosnu i desavanja u njoj. Danasnji prilog je veoma aktuelan ovih dana (cak je bio prilog na CNN-u), a da li ce se teorija pokazati ispravnom, vidjet cemo. U svakom slucaju zahvaljujem se Amiru na prilogu a mozda nam neko iz nasih starih krajeva posalje jos pokoju zanimljivost vezanu za sva ova dogadjanja oko piramide sunca.

Veliki pozdrav kume. Ne znam koliko si upoznat sa situacijom oko piramide, pa sam odlucio da ti posaljem jedan mali prilog u vezi toga, jer nemam nista pametnije da napisem. Ja sam, kao sto sam mozda spomenuo, odavno u tom folu, a evo sad su se i prvi blokovi koje cine tu piramidu ukazali. Ovom prilikom ti/vam saljem par linkova gdje se moze pratiti sve u vezi tog projekta j dednu fotografiju za prilog.


http://www.piramidasunca.ba (stranica fondacije)
http://www.visoko.co.ba/ (ovdje pod linkom "foto korner" se nalaze sve fotografije).
Knjiga o citavoj tezi + mnoge druge se moze naci na www.alternativnahistorija.com

Ja se za Visoko spremam u junu, datum jos neznam, jer cekam da mi Ajla (rodjaka) javi kad ce ona dole, tako da se mozemo vidjeti i zajedno u tome svemu sudjelovati. Sto bi rekli, da ubijemo dvije muhe jednim udarcem. Svi koji zele da vide ili mozda pomognu su dobrodosli. U Visokom je sad ludnica, to je trenutno najveci arheoloski park u svijetu. Nema ko im u grad nije dosao, a evo od danas i na CNN-u ce da emitiraju emisiju o svemu ovome.


http://www.radioq.co.ba emituje program non stop sa Visocice, odnosno sa Bosanske piramide sunca.

Toliko o ovome. Veliki pozdrav Amir

Tuesday, April 25, 2006

Jos jedan rodjendan

Evo jos jednog rodjendana. Ovaj put je to Davorov 26. rodjendan pa koristim ovu priliku da mu pozelim sve najbolje u zivotu.

Jedna od ideja bloga je da se bar na ovaj nacin prisjetimo i ovih slavljenickih dana kada smo, vrlo cesto, slavili rodjendane zajedno. Moj problem je sto informacija o ostalim rodjendanima nemam a bilo bi mi drago da na ovom mjestu proslavljamo rodjendane svih blogera, mladih i starih. Dakle raja, javite se s prilozima i prigodnim cestitkama.

Vec prije sam napomenuo da sam primjetio jednu veoma interesantnu cinjenicu: jako puno mladje generacije Banjalucana se posvetilo muzici, neko s vise, neko s manje uspjeha. Sviraju se razni instrumenti, komponira se, osnivaju se bendovi, poneko nastupa.

I Davor, kao sto rekoh, posvecuje puno vremena muzici. Gitara je uvijek uz njega, pa cak i na njegovim mnogobrojnim putovanjima. Vec duze vremena svira gitaru pa sam se odlucio da uz ovu cestitku objavim jednu 'muzicku' fotografiju. Kada sam pregledao moju arhivu, primijetio sam da zapravo ova ljubav prema gitari nije od nedavno. Tako je nastala ova kombinacija: Davor i gitara, nekad i sad.

Na pocetku sam bio skeptican po pitanju njegovog hobija ali moram priznati da sam bio prijatno iznenadjen kada sam ga zadnji put slusao kako svira.

Labels: , ,

Monday, April 24, 2006

Sahara

Interesantno je kako svaki put kada pocnem da gubim volju za blog (mali odziv aktivnih suradnika), stigne prilog koji mi daje podstrek da nastavim. Jucer sam razmisljao sta da objavim, nisam htio da budem dosadan s mojim prilozima (iako imam jos toga poslatog od raje), kad stize prilog, necete vjerovati, od Ljilje. Da ne duzim, evo originalnog komenatara:

Bila sam sprijecena da reagujem brze, ali mislim da nije kasno da i ja dam prilog tvom blogu:

Pocetkom aprila u vrijeme proljetnog raspusta s kolegama profesorima banjalucke gimnazije bila sam u Tunisu ne bi li "napunili baterije" neophodne za izdrzati kraj skolske godine. Sedam dana raznolikosti i iznenadjenja... cuvena Kartagina, glavni grad Tunis, El-Jem sa najvecim starorimskim koloseumom, nesvakidasnji pejsazi juga, podzemni pustinjski grad Matmata, El-Jerid najvece slano jezero na svijetu, izlazak sunca u Sahari, zivopisne oaze, jahanje na kamili, sveto
mjesto Keruan i nazad u Souse na Sredozemno more...

Svasta nabrojah, ali zelim podvuci je carobno zvucalo 'I 'm from Bosnia' i da je redovno izazivalo razumjevanje da raznjezenosti sagovornika, a kod trgovaca u zivopisnim prodavnicama 'good price'.

Nama Bosancima nije beznacajno sto u Tunis mozemo putovati bez vize.
Pozdrav svima od Ljilje (Ja sam ova sa bijelim okvirima naocala)

Sunday, April 23, 2006

Cuveni tandem elektricara

Jedan od mnogobrojnih Rakinih priloga primljen veoma davno, ali ne i zagubljen. Evo kratkog Rakinog komentara:

Zagreb 2005 - Zrinka Divic-Corbegovic (Ciga, sada u Norveskoj) i ja (cuveni tandem elektricara iz UNIS "VHVT"-a).

Ako me moje oci ne varaju, Zinka je pred sam rat radila u jednoj trgovackoj firmi na veliko (ime sam zaboravio) na Banjaluckom polju a ja sam takodjer veoma cesto svracao u istu. Naime, softverski paket za kalkulacije sam morao veoma cesto mijenjati jer je inflacija bila gotovo svakodnevna. Svakih nekoliko dana je trebalo prosirivati mjesta predvidjena za ispis cijena pa sam ja, kao osoba koja je program razvila i prodala toj firmi, bio prinudjen da vrsim ceste izmjene.

Sjecam se tih nesigurnih vremena i nasih pokusaja da nekako sve to preguramo preko glave. Kako sam neduga nakon rusenja Ferhadije morao napustiti Banjaluku, ne znam sta se nakon mog odlaska dogadjalo. Bilo bi lijepo kada bi nam se Zinka javila s par rijeci, ako ima pristup Internetu.

I na kraju, svim pravim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti, onima koji su to bili i prije rata, zelim sretan Uskrs.

Saturday, April 22, 2006

22. april

Danasnji prilog je posvecen gradu iz kojeg vecina blogerasa potice, zivi, ili je provela znacajan dio zivota, grad kojeg se svi sjecamo iz onih dobrih starih vremena, grad koji je najveci razlog da je ovaj blog nastao, a istovremeno i grad koji neki vole, neki su ravnodusni, a neki ga cak i mrze. Da se nije desilo ono sto se desilo, vjerojatno mi ni na kraj pameti ne bi bilo da trosim ovoliko vremena da pripremam priloge, pokusavam da motiviram raju da se javljaju, provociram ravnodusne...

Danas taj grad slavi praznik: dan oslobodjenja. Kada citam o tome ovdje s drugog kraja zemaljske kugle, osjecam se bijedno. Pitam se ko su ti koji sada slave ovaj datum iz proslosti koji je za nas nekad imao posebno znacenje. Jesu li to oni koji su se u ona gadna, ruzna vremena, odmah stali na 'svoju' stranu, jedva cekali da im neko pruzi priliku da pokazu svoja prava lica, masku komunista caskom skinuli i pokazali lice koje su godinama skrivali od nas naivnih, postali najveci vjernici preko noci a jos jucer se kleli u Tita i partiju... (Interesantno je da su najveci komunisti postali najveci nacionalisti, cudno zar ne, ili mozda nije!)

Za danasnji prilog sam odabrao dvije fotografije koje mozda imaju i neko simbolicno znacenje. Gospodska ulicama je svima nama ostala u sjecanju jos iz onih skolskih dana kada smo veceri i veceri provodili na korzu, pricali dogodovstine, salili se, nestrpljivo cekali da nekoga vidimo... Ta ista Gospodska ulica je bila i mjesto gdje smo naivno isli u setnje protiv rata, dok su se istovremeno nase kolege s posla, iz skole, komsiluka, sa strane smijali znajuci sta nas ceka.

Na drugoj slici su biste narodnih heroja koji su izgubili zivote da bismo mi mogli da uzivamo relativno miran zivot, bez puno stresa, i bojazni da ce nas neko napasti i opljackati ili ubiti samo zato sto nam ime nije ono pravo. Ti heroji su danas ustupili mjesto nekim drugim 'vaznijim' stvarima koje su mnogi tako brzo preko noci prigrlili. Nikako mi nije jasno kako je moguce da se jos uvije slavi dan oslobodjenja grada a oni drugi sto su bili na suprotnoj strani sada vode glavnu rijec. Neko tu opet pokusava da premaze farbama stvarnost ili se radi o necemu sto ja jos uvijek ne mogu da dokucim.

Mogao bih ovako nastaviti pisati vjerojatno jos jako dugo, ali je red da zavrsim. Znam da ce ovaj moj danasnji prilog imati negativan efekt na neke koji ponekad privire na ove stranice ali me za takve nije briga. Moja raja mi nece zamjeriti, i to je najvaznije.

Svim bivsim i sadasnjim Banjalucanima koji ne moraju skrivati obraz kada susretnu svoje bivse sugradjane zelim da ovaj dan bar jednom nazdrave onima koje vise nemaju priliku sresti u komsiluku, na poslu, u restoranu. Zivjeli!

Friday, April 21, 2006

Mario

Samo jedna kratka vijest za nasu raju. Upravo sam dobio vijest da je Mario ovih dana u bolnici (nije nista ozbiljno) i da je to glavni razlog da se ne javlja. Cim stigne kuci, ocekujem izvjestaj.

Koristim ovu priliku da ga pozdravim i pozelim sto brzi oporavak. Mario javi se kad stignes.

Mala skolska zabava

Svake godine u ovo vrijeme biblioteka Pravnog fakulteta na kojem radim organizuje malu zabavu za zavrsne studente koji rade tokom godine za nas. Sluzi se hrana, pice, kolaci. Kako je struktura zaposlenih u biblioteci veoma sarolika, pravilo je da svako pripremi i donese nesto sto je specificno za zemlju iz koje potice.

Da biste dobili osjecaj o cemu se radi, evo zanimljivog podatka: moj direktor je prijeklom iz Kine, zamjenik direktora je Indijac, jedan on menadzera iz Etiopije, ja sam, predpostavljate, iz Bosne, a samo jos jedan preostali menadzer je porijeklom Amerikanac. Ostali zaposleni, uglavnom regularni radnici, su Amerikanci. Kao sto mozete zakljuciti, prava diskriminacija: vlast u rukama drze dosljaci. Bilo bi vrlo interesantno napraviti uporedbu izmedju ove i trenutne situacije, recimo, u dijelo Bosne koji je netko nazvao "Republika Srpska".

Nera obavezno svake godine priprema baklavu koja je postala hit. Svake godine kada pripremamo zabavu svi mi napominju da slucajno ne zaboravim baklavu. Ove godine je Nera pripremila i sirnicu koja je veoma brzo 'planula '. Ako ni po cemu drugom, bar smo postali poznati po nasim specijalitetima.

Da biste dobili osjecaj sredine u kojoj radim zadnjih 7 godina evo i jedne fotografije, 'friske', sa zadnje zabave, od jucer popodne. Na slici je dio osoblja Pravnog fakultete. Pocnimo s lijeva na desno: profesor Fisfis, porijeklom Grk, moja malenkost (Bosanac), moj direktor (u prednjem planu, Kinez), dekan (Amerikanac) i profesor Astorino, porijekol Italijan. Eto takva je uglavnom ekipa s kojom svakodnevno suradjujem, raznolika, razlicitih afiniteta, kultura i obicaja, ali istovremeno i vrlo prijateljska i ugodna.

Thursday, April 20, 2006

Hocemo Stotku

Danas jedan prilog za Raku. On je pravi strucnjak za ove crno-bijele fotografije i znam da ce nam pomoci da otkrijemo identitet svih aktera.

Nisam siguran gdje je snimljena ova fotografija ali znam da se radi o zenskoj kosarkaskoj ekipi Tehnickog fakulteta iz Banjaluke na jednoj od vec pomenutih Elektrijada. Takodjer nisam siguran da li je ovo ona poznata ekipa koju je Raka ranije spominjao ('hocemo stotku', krajnji rezultat 3:2), ali bar na slici ekipa izgleda obecavajuce.

Evo da pokusam s predstavljanjem, uz napomenu da medju prisutnima ima i navijaca. Gornji red, s lijeva na desno: Marina, Sadmira, Mirzeta, Seka , Nada, Zinka, osoba X, Nera, trener Celik. U donjem redu: Vera, Visnja, osoba Y, Visnja i Rada.

Nadam se da ce blogerasi(ice) pomoci da rijesimo neke od dilema: ovu oko rezultata i naravno, identiteta svi ucesnika. Mozda ce se neko sjetiti gdje je fotos napravljen.

Labels:

Wednesday, April 19, 2006

Dobra 2003?

Natasa mi je poslala vise vrlo zanimljivih priloga pa mi je bilo veoma tesko odluciti se koje da objavim prvo. Za danas sam se odlucio za dvije fotografije odvojeno jer su obe izuzetno zanimljive. Kao sto mozete vidjeti na ovoj, moguce je veslati i na asfaltu! Ostali prilozi ce uskoro doci na red. Evo Natasinog komentara:

Jedanput godisnje organiziramo druzenje poslovne jedinice s odredjenom radnom temom. Tako smo 2003. boravili dva dana na Dobri pokraj Karlovca.

Cilj je ovakvih druzenja jacati timski rad i osjecaj pripadnosti poslovnoj jedinici. Posjet Dobri je bio jedno divno i nikad dozivljeno iskustvo. Nikad do tada, nisam mogla zamisliti da se spustim niz slapove, ali uspjela sam. U gumenjaku sam, iako se ne vidim, kao uostalom i ostali koje mozete vidjeti na slici u fazi dobivanja pripremnih uputa.

Gdje ste junaci?

Drugi prilog je zaista izvanredan. Prema Natasinom objasnjenju, radi se o najvecem slapu a Natase je, iako se na slici to ne vidi, u gumenjaku. Moramo joj vjerovati na rijec, zar ne?

Cinjenica jest, da Dobra nije tako brza i prepuna slapova kao Zrmanja ili Tara, ali ipak ih ima. Krajolik je zaista predivan, vegetacija je raskosna, a cijeli put niz rijeku traje 3h.

Nazalost od iduce godine taj uzitak vise necemo moci dozivjeti. Gradi se brana, i ta aktivnost se ukida, bez obzira na nezadovoljstvo mjestana i turista. Visi ciljevi, kazu! Ne cini li vam se to poznatim?

Pozdrav, blogerima.

http://www.huck-finn.hr/rafting_dobra_hr.htm

Tuesday, April 18, 2006

Amsterdam

Alma je ispunila obecanje i nakon posjete Amsterdamu, evo par slika. Neke od preostalih cu pokusati objaviti kasnije. Almin komentar:

Evo saljem slike iz Amsterdama. Pokusacu ovaj put malo vise opisati:

Isli smo nas cetvoro: Edin, Kemo (kum), njegova cura Tahira i ja.

Amsterdam se svima svidio. Nismo ocekivali da ce nam biti tako dobro. Hodali smo dan i noc. Svi smo popadali s nogu kad smo se vratili u Norvesku. Trebace nam par dana da dodjemo sebi.


Najvise nam se svidjela hrana i kafa. Edin je samo jeo i dobio je tri kg za tri dana! Sve smo obisli osim Van Gogh muzeja, sto mi je zao. Ipak tri dana nije dovoljno da se sve obidje. Izgleda da cemo posjet morati ponoviti.

Eto za sada je dosta od mene. Pozdrav svima i cujemo se ubrzo.

Pozdrav od Alme

Monday, April 17, 2006

Moira Skopljak

Jedan prilog iz Ljubljane od naseg stalnog suradnika Dode:

Ovaj put Vam dragi blogovci saljem jednu fotografiju meni dragih sugradana, prije Banjalucana a sada Ljubljancana, Bube i Matije Cernivec.

Na fotki su sa svojim zetom Djenanom i Moirom Skopljak. A zasto saljem ovu fotku? Razlog je jednostavan.


Zelim da vidite buducu zvijezdu muzicke scene BiH i Ceske. Talentovana Moira s mamom Tanjom (autor fotke) i tatom Djenanom zivi u Pragu i u svom vrticu je jedna od glavnih solista. A nije ni cudo, ko joj je deda. Braco moze biti ponosan na svoju unuku. Ne pada iver daleko od panja kaze narodna poslovica.

Iako zivi u Ceskoj, Moira zna sve, ali sve nase nove i stare pjesme, a tek da vidite scenografiju. Ludilo.


Pozdrav svima i u njihovo ime.

Doda


Samo da dodam, za one koji to ne znaju. Braco Skopljak se skrasio u Louisville-u, Kentucky, gdje sam ga imao prilike sresti prije 4-5 godina. Nazalost nemam niti jednu fotografiju a bilo bi lijepo uvjeriti se koliko otac i sin slice.

Sunday, April 16, 2006

Medjugorje

Kako je danas katolicki Uskrs, evo jednog priloga koji je vezan za ovo poznato hercegovacko mjesto hodocasca mnogih vjernika iz cijelog svijeta.

Naime, kada smo tamo vec daleke 1994. kao izbjeglice stigli u Ameriku, desilo se da smo bili smjesteni u jednoj ustanovi pod nazivom Consolata Missionaries, gdje su nam sponzori bili pet katolickih svecenika misionara. Glava kuce je bio otac Alex, svecenik iz Italije, covjek koji je proveo sav svoj vijek pomazuci siromasne, vecinom u Africi.

Tokom naseg prvog razgovora, a kako su znali da dolazimo iz Bosne, pocela je prica o Gospi iz Medjugorja. Ta mala ustanova, ujedno i crkva, je okupljala Amerikance od kojih su mnogi hodocastili Gospi iz Medjugorja i za koje je posjeta tom mjestu imalo posebno znacenje u njihovim zivotima. Posto je za njih bilo nezamislivo da mi iz Bosne nismo nikad bili u Medjugorju, ja sam u razgovoru naravno rekao da smo Medjugorju posjetili jos davno, cak prije nego sto je postalo poznato u svijeu (i okolici). Njima je to bilo izuzetno drago i gotovo su se osjecali privilegovani da smo mi sticajem okolnosti postali njihovi gosti.

Kako se u toj ustanovi jednom nedeljno odrzavala misa, otac Alex nas je zamolio da nas na prvoj narednoj misi predstavi vjernicima. Mi smo pristali i na kraju mise je otac Alex najavio kako ima izbjeglice iz Bosne koji su ujedno imali priliku da posjete za njih vec pomenuto gotovo sveto mjesto. Nakon mise je, po njihovom obicaju, bila zakuska, i mi smo bili glavna atrakcija. Mnogi su zeljeli s nama popricati a glavna tema razgovora je bila Gospa i Medjugorje. Posto sam nesto o ukazanju znao, a i crkvu sam imao prilike vidjeti na nasem zadnjem putovanju na ljetovanje 1991. kada se u Hrvatskoj vec ratovalo (bila je noc, sjecam se da sam se za momenat probudio i iz autobusa ugledao crkvu osvjetljenu u daljini), nekako smo to vece prezivjeli mnogobrojna pitanja.

Kako smo i u susretima s drugim Amerikancima primijetili da mnogi znaju za Gospu (jedino drugo mjestu o kojem su nesto culi je Dubrovnik, i naravno Sarajevo), Nera i ja smo odlucili da prilikom jedne od nasih posjeta starim krajevima obavezno moramo svratiti do Medjugorju. Tako je nastala prva fotografija za danasnji prilog a Nera i ja vise ne moramo lagati. Druga fotografija je snimljena ispred Concolate: lijevo je Gospa, nadam se da je prepoznajete.


Otac Alex se vratio u Afriku (izuzetna osoba s kojom smo proveli mnogo lijepih trenutaka i koji nam je puno pomogao), Consolata Misionaries je u medjuvermenu zatvorena, ali uspomene su ostale.

Na kraju ovog poduzag priloga zelim Srecan Uskrs svim vjernicima katolicka veleispovijsti.

Saturday, April 15, 2006

Ko to tamo pjeva?

Enko i Jadranka Kadenic u svom stanu u New England-u okruzeni slikama, crtezima, fotografijama, knjigama...

Enku i njegove slike ste vec imali prilike vidjeti a ovdje vidimo supruznike Kadenic u dobrom raspolozenju. Ne treba im puno pa da se raspjevaju.

Ovaj fotos sam paravio prilikom nase posjete New England-u prije dvije godine.

Labels: , ,

Friday, April 14, 2006

Drustvo iz Prostorne

Ponovo se vracam u predratna vremena. Ovaj put jos jedna slika iz Cajaveca, ovaj put iz Prostorne Tehnike. Tipicno 'radno mjesto' i 'radna atmosfera'!

Lijevo na slici je Ibro Kovacevic - Baja, do njega Ana i Nera. Ibro sada zivi u Zagrebu a Ana je, prema zadnjim informacijama u Rijeci.


Ibro mi se javio nekoliko puta ali novije fotografije nemam. 'Culi' smo se par puta preko emaila pa evo isjecka iz jednog od njih:

Znaš da lijepo pjevam i volim pored zabavnih sve vrste narodnih pjesama sa naših lijepih prostora a narocito naše sevdalinke. Na sandjacku pjesmu NOVI PAZAR (sevdalinka) koja pocinje stihovima: "Kad pogledam sa Behmena" itd. napisao sam pjesmu :

BANJA LUKA

Kad pogledam sa Šehera, vidim divan grad
Banjaluku, moj zavicaj, najmiliji kraj
Nju mi krase spomenici,Arnaudija i džamija Ferhadija
Kastel tvrdjava

Suturlijo rijeko mala, al krivudava
Kraj tebe sam, mladost svoju provodio ja
I ljepote rijeke Vrbasa, što kroz grad buja
Na njem izvor Studenac, cijeli svijet zna

Thursday, April 13, 2006

Croatia

Natasin prilog kojem ne treba dodatni komentar. Samo objasnjenje da je tekst malo skracen i da ce isjeceni dio biti iskoristen uz neke od preostalih fotografija koje nisam mogao danas objaviti.

Dragi Co, dragi Banjalucani!

Zeljela bih vas podsjetiti na neke nase krajeve, zato saljem slike s mojih putovanja. Svakog zadnjeg tjedna u svibnju posjecujem meni najdraza mjesta na nasoj obali, provodim dane u hodanju, upoznavanju znamenitosti gradova i najblize okolice. Sve je tada predivno svjeze zeleno, livade su pune cvijeca svih boja i oblika, more se intenzivno plavi, temperatura zraka je ugodna, pogotovo za dugotrajna pjesacenja, a nema velikih ljetnih guzvi i prije svega nepodnosljivih vrucina.

Ove godine idem u Korculu na Korculi, a posjetiti cu i Orebic, Ston i Mljet. Slike svakako saljem nakon puta. Hrvatska je zaista predivna, samo nazalost mi toga nismo dovoljno svjesni. Na tako malom prostoru imamo sve; planine, sume, more, mocvare, pustinje, rijeke, zitnice, jezera, 3 Nacionalna parka, 3 Parka prirode, 4 grada pod zastitom UNESKO-a,....i jos mnogo toga. <
http://www.homovens.com/report.asp?ID=9&lang=1&clanak=6>

Ono sto je vama novo, su nasi novoizgradjeni autoputevi. Od Zg do Splita treba najvise 3,5h sigurne voznje, uz prekrasne poglede na Kapelu i Velebit u unutrasnjosti, kroz tunel Sv.Rok do Biograda, pa dalje kroz Dalmatinsko zaledje do Zadra, Sibenika, Trogira i Splita. Pocela je i izgranja nastavka autoputa do Dubrovnika.

Dolaze lijepi dani, kada pocinju moja intenzivnija planinarenja po Medvednici. Proslih godina sam planinarila po Velebitu, njegovom srednjem i sjevernom dijelu.Tesko je vjerovati da priroda moze napraviti takve ljepote u krsu, kao sto ih je oblikovala na Velebitu.Toliko intenzivnih mirisa bilja mogu stvoriti samo kovitlaci zraka s mora i kontinenta. Premuziceva staza, u duzini od 50 km, koja ide gotovo po hrptu Velebita, gradjena prije 2. Sv. rata , graditeljsko je umijece i izraz ljubavi ing. Premuzica prema Velebitu i prirodi. Pogled na more, otoke, primorska naselja i Italiju s jedne i Liku s druge strane, ispunjava svakog posjetitelja Velebita divljenjem nad tom ljepotom i srecom, i definitivnom spoznajom da je zivot neprocjenjivo blago, da ga treba maksimalno iskoristiti, i da smo ljepotu prirode i djela prethodnih generacija duzni ostaviti u naslijedje. Zao mi je sto nemam slika s tih izleta.<
http://www.pp-velebit.hr/prva.htm>

Slike koje saljem su vizualni dokaz mojih putovanja. Zao mi je sto mi je slika s mojom prijateljicom Nadom Gosovic za posjeta Bgd ostala mutna, pa ju nisam mogla poslati.

Opisala sam samo mali dio iz mog zivota, za koji pretpostavljam da bi vam bio interesantan i potaknuo vas da nas upoznate s vasim krajevima i preokupacijama. Zeljela bih kad bi nam Mario malo vise priblizio sadasnjost u BL. Pokusajmo ga nagovoriti.

Srdacan pozdrav, Natasa

Wednesday, April 12, 2006

Gitarijada 67.

Godina 67, mjesto dogadjanja Dom Kulture. Te godine je organizirana prva zvanicna gitarijada u Banjaluci. Prijavilo se oko desetak grupa. Najveci favoriti su bili grupa Meteori (Dragan Georgijevic i kompanija), koji su u to doba svirali na popularnim i veoma posjecenim igrankama u Domu Kulture. U sjecanju su mi takodjer ostali i Amori, grupa koja je prva pocela sa viseglasnim pjevanjem. Ostalih se vise ne mogu prisjetiti. Mi, Usamljeni, smo u to doba svirali u vec pomenutoj sali Kasino i imali svoj krug obozavatelja.

U razredu smo imali clanove iz dva protivnicka tabora: Meteora (Dragan) i Usamljenih (Zeljo i ja). Sjecam se da su nam neke nase kolegice iz razreda (Amira Smailagic i drustvo) izvezle ime grupe na kravatama koje smo tokom nastupa nosili.

Dom Kulture je bio dupke pun, atmosfera, napeta. Grupe su se smjenjivale, neke s vise, neke s manje uspjeha. Svaka grupa je nastupila sa tri pjesme. Mi smo, izmedju ostalih, izveli i jednu vlastitu pjesmu za koju je muziku napisao Srecko Sain a nas dvojica smo napisali tekst ("Znam da bit ces tuzna kad odem ja...").

Na kraju, rezultati: Usamljeni su osvojili prvo mjesto strucnog zirija i kao pobjednici stekli pravo ucesca na prvoj gitarijadi na nivou Bosne i Hercegovine. Bilo je to veliko iznenadjenje za sve. Sjecam se da su se Dragan a, cini mi se, i Sasa, u znak protesta osisali na nulericu.

Labels:

Tuesday, April 11, 2006

Posjeta Svedjana

Prosle godine negdje u aprilu, Tufekcici su imali posjetu. Jasnina mama i sestra su stigle iz Norveske da obidju familiju i uvjere se vlastitim ocima kako novopeceni Amerikanci zive.

Opet sam se odlucio za kombinaciju dviju fotografija: prva je snimljena u kuci Tufekcica i kao sto se sa slike moze vidjeti, osmjesi su od uha do uha.

Na drugoj fotografiji je ista 'ekipa' pojacana ekipom Komljenovica. Kako je dan bio prelijep, zasjelo se u 'backyardu' Tufekcica, uz obilnu sofru.

Ovog proljeca Tufekcici se spremaju na put u Svedsku i Norvesku tako da ce biti svjezih vijesti (i fotografija) sa sjevera Evrope (bar se ja tako nadam, iako mi se Tufe nije pokazao kao pouzdan suradnik).

Labels:

Monday, April 10, 2006

Drustvo u Alibabi

Restoran Alibaba, na obali Vrbasa kod samog skretanja za Sehitluke, zadnjih je godina postao sretiste mnogih koji iz svijeta dolaze da obidju svoj rodni grad. Postalo je gotovo pravilo da se, prilikom posjete, bar jednom mora svratiti u Alibabu. Tu se uvijek moze zateci neko od starosjedilaca koji redovito navracaju, a nerijetko se 'naleti' na nekoga koji je upravo stigao iz Australije, Amerike, Danske...

Ovaj put sam 'uhvatio' ekipu starosjedilaca. Nekih od likova se sjecam, gotovo nikome ne znam ime, ali to i nije toliko vazno. Obecanje da ce se slika pojaviti na Internetu odrzavam, iako sa dosta zakasnjenja.

Sunday, April 09, 2006

Sretan rodjendan

Slucajno saznadoh da je danas festa u stanu Srebota u Ljubljani. Kreso slavi rodjendan. Koji, moram priznati da ne znam (stari se, pocinje se zaboravljati), ali mislim da to ne bi trebao biti razlog da mu ne pozelim sve najbolje u zivotu.

Nekada su se ovakvi dogadjaji znali proslavljati i dva dana: jedan s familijom, a drugi u drustvo mnogobrojnih prijatelja. I sada je to vjerojatno tako, ali mnogi od onih koji bi inace bili prisutni, zbog opravdanih razloga, nece biti u prilici da iskoriste ovu priliku za jos jedno druzenje. Zato Kreso, sretno i samo naprijed.

Obe fotografije su snimljene proslog ljeta u Metkovicu, jednog lijepog julskog dana, prilikom naseg boravka starim krajevima. Novo lice na blogu je Zana, a ostale vjerojatno vec prepoznajete.

Labels: ,

Saturday, April 08, 2006

MPZ Nada

Raka mi je poslao ovaj prilog jos prije par mjeseci, ali sam ga, izgleda, negdje zaturio.

Co vozdra i pozdrav blogerima banjalucanima ma gdje bili.

Kako su slike nasih sugradjana, kolega i prijatelja diljem svijeta najcesce s nekih festi (novogodisnjih, rodjendanskih, s teferica itd), evo da se i mi iz Zagreba tomu prikljucimo.

Bozic 2005: Tradicionalni koncert MPZ „Nada“-Zagreb. Naime, vec vise od 10 godina okupljamo se u HKD „Banja Luka“-Zagreb, gdje djeluje vise sekcija, a najbrojnija je: Mjesoviti pjevacki zbor „Nada“, koji na neki nacin nastavlja tradiciju banjaluckog pjevackog zbora „Nada“ (koji je proslavio 100 godina postojanja i idalje djeluje u BL). Koga zanima detaljnije o HKD“Banja Luka“-Zagreb-u ima web adresa: www.hkd-banjaluka.hr . Zahvaljujuci „vidjenijim“ i utjecajnim ljudima porijeklom iz nasih krajeva, koji su u Hrvatskoj vec poodavno, uspjeli smo dobiti jako lijepi prostor za okupljanje i druzenje u Petrinjskoj ulici. Broj clanova MPZ „Nada“je promljenjljiv, izmedju 30-50, a osim banjalucana imamo i odredjen broj dobrih pjevaca i prijatelja Banja Luke iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske i BiH.

Svake godine, pa tako i ove, odrzavamo vec tradicionalni Bozicni koncert u jednoj od najljepsih manjih dvorana ovog dijela Europe: “Zlatna dvorana“ - u zgradi „Povijesnog instituta Hrvatske“ u Zagrebu, gdje se okupi mnostvo nasih banjalucana i prijatelja Banja Luke, pa se uz zajednicku pjesmu a potom domjenak lijepo druzimo. (Otkud mi u toj reprezentativnoj dvorani??? Donedavni ravnatelj Povijesnog instituta Hrvatske, do odlaska u mirovinu, je bio dr.sc. Mirko Valentic, porijeklom iz „nasih“ krajeva). Sa zadnjeg koncerta, odrzanog 16.12 2005 godine snimljen je video-tonski zapis (oko 6 Gb) pa saljem par slika da se vidi bar dio atmosfere i sami ambient.

Pozdrav svima skupa.

Labels: ,

Friday, April 07, 2006

Alma i Edin

Nedavno sam dobio vise fotografija od Alme iz Norveske i kako ih ne mogu sve objaviti, evo mog izbora. Sto se tice popratnog komentara, od Alme nisam mogao izvuci previse, ali i ovo sto sam dobio, jako mi je pomoglo da pripremim danasnji prilog.

Na gornjoj slici je Alma (desno, zna se), njen buduci muz Edin (Ascic, kao sto vec vjerojatno znate, vjencanje je u maju) i jedna cura iz Svicarske, Vannesa. Fotografija je snimljena prije 2 god. Sto Alma rece: "To ljeto nam je bilo super. Skupila se stara raja iz Poreca i Svicarske."

Na donjoj slici su Vanja, Alma, Adela i Armin. Almin komentar: "Za Novu godinu smo odlucili da odemo na Hafjell na skijanje. Na ovoj slici se vidi jedan dio raje. Tu se Nova godina slavila 3 dana. Ko zna, zna!"

Alma i Edin u aprilu putuju za Amsterdam i bit ce novih fotografija. A u maju, zna se: moram rezervirati vise prostora za fotografije sa slavlja koje se uveliko priprema.

Labels: ,

Thursday, April 06, 2006

Proslava mature

Hotel Bosna, godina 1987? (pomozite, nisam siguran), proslava mature. Skola -Tehnicka, razred - 4R, generacija 63-67. Raspolozenje, kao sto se moze vidjeti, na vrhuncu. Nizu se pjesma za pjesmom, sto bi rekli, od Vardara pa do Triglava. Zeljo na gitari, bez premca, zna svaku. Ko bi tada mogao pomisliti da se u ovom sastavu vise necemo sastati!

Sjede: Slavica, Viso, Joka, Co, Ivancica, Zeljo i Zorica. Stoje: Amira, Majci, Faki, Emira, Sasa, razrednik Raus (u pozadini), Sajma, Suki i Kemo.

Cujem da se slijedece godine sprema proslava 40-godisnjice. Bit ce veoma interesantno vidjeti u kakvom sastavu ce se drustvo okupiti...

Wednesday, April 05, 2006

Pismo od Natase

Ovaj email me iskreno iznenadio i obradovao jer, izmedju ostalog, potvrdjuje da moj napor da povezem pokidane veze nije bezuspjesan. Tekst govori sam za sebe i ne treba mu dodatno objasnjenje.

Nadam se da ce i neki drugi, koji su stalni posjetioci ovog bloga a ne javljaju se, slijediti Natasin primjer. A tebe bih Natasa zamolio da nam drugi put, uz prilog, posaljes i koju fotografiju. Predpostavljam da ce se vecina sloziti sa mnom.

Dragi bivsi sugradjani!

Odlucila sam nakon dugog oklijevanja javiti se iz dva razloga.

Prije svega reci da sam stalna posjetiteljica vaseg bloga, iako vecinu vas koji se javljate ne poznajem, nisam svoje djetinjstvo, skolovanje i studije provela u Banjaluci, ali sam u Banjaluci zivjela i radila u Rudi Cajavecu punih 20g. Te godine su bez sumnje ostavile dubokog traga u meni, utjecale na formiranje moje licnosti.

Tih je 20 godina zivota i rada, bez obzira na gorcinu, koja jos uvijek dominira kad se sjetim nacina odlaska iz BL u ljeto 1992.g., ostavilo u meni puno toplih osjecaja prema Bosni, dusi i duhu njenih ljudi, njihovoj jednostavnosti, otvorenosti, iskrenosti, druzeljubivosti, ...

Co, drago mi je sto si pokrenuo ovaj blog, gdje mozemo svakodnevno biti svjedokom tog duha, kao i napredovanja svih vas i vasih obitelji, koji ste nazalost morali napustiti svoju domovinu, ali njen duh i vlastiti identitet odrzavate i prenosite na svoje djecu.

Upravo to me je potaknulo preporuciti vam da svakako (mislim da mnogi vec jeste, a za one koji nisu) procitate djela naseg najboljeg suvremenog knjizevnika Miljenka Jergovica, jer tek onda, vi a pogotovo vasa djeca, mozete u svoj njenoj dubini, ljepoti, tragediji i boli osjetiti svoju domovinu.
Predivne su njegove knjige - Sarajevski Marlboro, Dvori od oraha, Buick Rivera, Gloria in excelzis, Mama Leone i dr koje jos nisam procitala - a mozete ih nabaviti preko interneta http://www.durieux.hr/shop.asp

Isto tako, mozete pratiti njegove izvanredne clanke u tjedniku BH Dani u rubrici Sarajevski Marlboro http://www.bhdani.com Pozdravljam sve moje bivse radne kolege iz RC - Mikroelektronika, koji se redovito javljaju, kao i one teze na pisanju, a za koje sam sigurna da citaju ove stranice i sve meni poznate i nepoznate Banjalucane.

Co, iskrene cestitke na ovom blogu.

Srdacan pozdrav, Natasa Bokan

Benes

Ima li netko iz nase generacije da se ne sjeca legende Banjaluckog sporta Marijana Benesa? Vjerujem da nema. Ovi mladji mozda i nisu culi za njega, a trebali bi. Bilo je to doba kada je bilo gotovo nemoguce postati evropski sampion ako dolazis iz male zemlje. Marijan je, uz nekoliko drugih koji su se pojavili kasnije, pobrkao racune.

Jos se uvijek sjecam njegovih borbi i pobjeda nokautima koje nikada prije ni kasnije nisam vidio. Vjerujem da medju posjetiteljima ovog bloga ima i onih koji bi mogli malo vise napisati o ovoj Banjaluckoj legendi.

Fotografija je snimljena prilikom jedne Marijanove posjete a desno u krilu je Davor koji vjerojatno nema pojma o kome se radi. Mozda je ovo prilika za njega a i za druge iz mladje generacije da nesto saznaju iz sportske proslosti njihovog rodnog grada.

Tuesday, April 04, 2006

Rajski rizling

Da se malo odmorimo od sporta. U stvari, primijetio sam da je kod nas popularan jos jedan. Ovaj prilog je posvecen ovom drugom a autor je Raka. Dok jedni trce za lopticom, drugi se odmaraju uz dobru kapljicu i muziku. Ako ste mogli primijetiti, Raka je veoma aktivan po tom pitanju i vecina njegovih priloga je vezana za mezetluk, sjedeljke, teferic. Tako i ovaj, uz originalni komentar:

Kako Mario provocira s degustacijom vina, da mu samo pokazem par detalja iz Iloka. Za sve vinopije, medju njima i vas dvoje Komljenovica, pravi raj. Nema sta nema. Kako nemam Mariov E-mail to Tebe zaduzujem da mu"Vadis mast". A i meni da posaljes obecane slike s elektrijade. Iduci tjedan sam u Dalmaciji (sluzbeno), bit cekamenica, zabljih bataka, plave i bijele ribe, kojekakvih Dingaca, malih plavaca, babica.....Gdje siNero?????Pozdrav Raka.

Monday, April 03, 2006

Sejo

Evo konacno jedne fotografije iz Njemacke. Vec odavno 'provociram' Seju da nam posalje nesto iz svoje arhive a on se necka. Napokon prije par dana je stigao link na sajt teniskog kluba u kojem se Sejo skrasio pa sam iskoristio priliku da ukradem par slika. Nadam se da mi nece biti zamjereno a ne vjerujem da ce Nijemci 'skuziti' da je slika ukradena.

Na prvoj slici je Sejo sa mladjom rajom a na drugom prepoznajem njegovog brata Fahru. Ocekujem da ce nam Sejo dati malo vise informacija.

Napomena za one koji to nisu primijetili. Ako vam je slika premalena, kliknite na nju: uvecana slika ce se otvoriti u novom prozoru.

Sunday, April 02, 2006

Vijest za tenisere

Za one koji nisu imali priliku da gledaju direktan prijenos, vijest da je upravo zavrsen teniski mec izmedju Ljubicica i Federera.

Federer je ponovo bio bolji. Ovaj put rezultat je bio vrlo tijesan 7:6, 7:6, 7:6. Kad nece, nece.

Mozda ce Ivan slijedeci put biti bolje srece.

Kralj brucosa

Nas kolega Doda je nakon kritika postao jedan od vrijednijih saradnika. Evo njegovog priloga iz malo dalje proslosti, uz originalni komentar.

Urednice, cestitam na stotom prilogu a posebna cestitka za izbor, USAMLJENI, nasi idoli. A za mene je Miro bubnjar bio poseban idol, naravno zbog bubnjeva, moje velike ljubavi.

Sjetio sam se jedne divne veceri u Domu Kulture u Banjaluci. Bila je to brucosijada 1968g. Te noci sam bio proglasen za kralja brucosa. Evo i fotke sa krunom od bundeve na glavi.

Saturday, April 01, 2006

Komentar

Evo jos jedan mjesec ja za nama i red je za jos jedan mjesecni komentar. Proljece je stiglo, dani postaju duzi, topliji, sve vise vremena se provodi na polju. Pitam se dokle cu uspijevati da se drzim obecanja o jednom prilogu dnevno. Iako mi se u pocetku cinilo da nece biti tesko pripremiti nesto novo i interesantno svaki dan, osjecam da mi priprema priloga oduzima dosta vremena. Posebno ako vecinu posla moram uraditi sam: od izbora fotografije, preko skeniranja, kompresovanja za blog, itd. Najteze je napisati komentar koji treba biti kratak, za sve prihvatljiv, a istovremeno pomalo provokativan, takav da izazove druge da se jave svojim komentarom. Mnogo mi je lakse kada dobijem fotografiju od nekog od posjetitelja, uz odgovarajuci komentar. Tada mi je veoma lako pripremiti fotos za objavljivanje, a komentar ponekad samo treba malo dotjerati. Nadam se da ce pomoc od raje stizati i da ce uvijek biti nesto novo sto ce nas drzati u znatizelji da na ovaj blog svratimo bar jednom svaki dan.

Iako je proslo vec cetiri mjeseca od prvog priloga, jos uvijek nisam postigao ono sto sam zelio. Jos uvijek imam utisak da se vecina posjetilaca nekako ustrucava. Broj posjetilaca je gotovo nepromjenjiv, manji broj priloga izaziva potrebu za komentarisanje, u dosta slucajeva nema reakcija. Ovaj blog sam zamislio (znam da postajem dosadan) kao mjesto gdje cemo mi, raja vezana za Banjaluku, zaista svakodnevno kontaktirati. Footografije su trebale biti samo povod, jedan od nacina komuniciranja. Ocekivao sam mnogo vise novosti, informacija o zbivanjima koja mogu na bilo koji nacin biti zanimljiva za vecinu. Idealno bi bilo da se neke stvari objave u momentu desavanja. Danas, u doba digitalne fotografije, kada vecina koristi digitalnu kameru, zaista nije tesko zabiljeziti neko druzenje, posjetu, putovanje, odlazak na koncert, detalj iz grada, bilo sta. Uz odgovarajuci komentar, svaki prilog bi bio interesantan a uz to znali bismo sta se u ovom nasem svijetu dogadja. Sada kad smo razbacani po cijeloj zemaljskoj kugli, svaka informacija je potencijalno zanimljiva.

Nadam se da ce moje nastojanje da vecinu animiran uroditi plodom. Evo Rada je javila da uskoro ide u Banjaluku i da bi trebalo biti materijala za blog. Tufekcici krajem maja idu u posjetu Svedskoj i Norveskoj tako da ocekujem priloge iz Skandinavije. Nera i ja se u junu spremamo na put u Floridu, nakon toga ja se spremam u St. Luis (tamo ima dosta nase raje) i eto prilike da se nesto objavi. Vjerujem da ce vecina nas ovog ljeta putovati i da materijala ne bi trebalo manjkati. Prepostavljam da ce biti proslava rodjendana, diplomiranja, vjencanja (Alma Zisko se pocetkom maja udaje, dosta poznate raje ce se okupiti, ocekujemo ‘izvjestaj’), sjedeljki, rostiljanja. Pored toga vjerujem da vecina nas ima poneku stariju fotografiju koja bi mogla izazvati reakcije, nesto slicno kao ovaj nedavni prilog s Elektrijade. Dakle, materijala ne bi trebalo manjkati. Samo da je malo vise volje da se svi malo vise aktivno ukljucimo, bilo bi priloga i vise nego sto se moze objaviti.

Iako ovaj moj danasnji komentar moze izgledati kao kritika ili zalopojka, ne treba ga shvatiti tako. On je samo zelja da ovaj blog jos vise zazivi i da postane mjesto gdje cemo se ‘okupljati’ svakodnevno, ako ne mozemo drugacije, a ono bar ovako ‘vituelno’. Zato raja, zasucite rukave i na posao.

Na kraju jos jedna tuzna vijest. Mario me je obavijestio da je u Banjaluci u 89. godini zivota nedavno preminuo Feodor Fabic te koristim ovu priliku da izrazim iskreno saucesce Damiru Fabicu i njegovoj familiji. Feodor Fabic je nekim od posjetilaca ovog bloga ostao u sjecanju kao profesor u onoj nasoj nekadasnjoj Tahnickoj skoli. U ovom momentu se prisjetih raznih dogodovstina sa njegovih predavanja a posebno su mi ostale u sjecanje njegove skripte kopirane na ‘ozolit’-papiru (nadam se da nisam pogrijesio u nazivu).

Eto toliko za ovaj put. Pozdrav svima – Co.