SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, December 11, 2017

Novi Komentari i linkovi

NOVI KOMENTARI

Izet - Rodio se Jan

Anonimni posjetilac - Kod nas...
Co - Kod nas...
Sega - Kod nas...
Sega - Branin hobby
Sega - Rodio se Jan
Sega - In memoriam - Mile Pilipović

Uputstvo: KAKO POSLATI PRILOG

Sunday, December 10, 2017

Kod nas ...

…je toliko lijepog u običnim ljudskim životima i mnogo toga sto podsjeća na neka naša jugonostalgičarska vremena. Odlučila sam da malo posvetim vremena što pišući, što isjeći neke članke iz raznih časopisa u regionu . Neću navoditi iz kojih jer nemam namjeru da im vršim reklamu ni propagandnu. Sada imam mogućnost da kupim novine iz Hrvatske i Srbije po svom izboru, kao što smo radili i prije rata, i mogu odrediti šta mi odgovara u tekstu i čemu mogu vjerovati.

Danas vam šaljem prvu sliku i prilog da ga Co ukomponira u prilog.

Sada ću vam opisati nevjerovatnu  atmosferu u Domu mladih u Skenderiji u pretprošli petak za vrijeme koncerta " Dubioza kolektiva" kojem smo i mi prisustvovali. Bilo je toliko publike, što bi naš narod rekao "čovjek na čovjeku". Momci nastupaju u crno- žutoj kombinaciji garderobe, a tekstovi pjesama su toliko primjereni sadašnjem vremenu i situaciji u regionu. 


Šaljem prvi  isječak iz novina o Balaševiću u Zagrebu, jer se nevjerovatno kod mene na koncertu poklopio isti osjećaj koji sam imala kad sam bila mlada i obožavala slušati Balaševićeve pjesme. Radovala sam se posmatrajući te mlade  ljude koji su došli iz cijele BiH i imali tu istu hemiju prema tim pjesmama i svi su znali napamet sve tekstove.

Sedam energičnih momaka na čelu sa frontmenom grupe Branom Jakupovićem priredili su koncert za pamćenje. Koncert je otvoren prvom pjesmom sa njihovog albuma " "Volio BiH" a onda se nastavljalo sa njihovim najpopularnijim numerama sa ranijih albuma a najviše sa posljednjeg pod nazivom "Pjesme  za djecu i omladinu".

Poručili su da mjesta za nacionalizam i fašizam nema.

A najveći vrhunac koncerta je bio kad su kompletnu dvoranu "natjerali" da se simbolično podijele na lijeve i desne i da odvojeno pjevaju. To su popratili riječima  Hajde da probamo nešto nesvakidašnje, . Nešto sto ovdje, u ovoj zemlji nije normalno." Ovim nastupom su se potvrdili kao jedna od najpopularnijih grupa u region (izvinjenje g-dji Kitarević).  Javno je izjavila da ne voli ovaj naziv.


U prilogu šaljem isječak iz novina  o Brani Jakupoviću

PS

Dobila sam prilog koji je Saida Bahtijarević Bekić napisala za Švedski Dnevnik u "sirovom stanju". Poslala mi mejlom i oduševila me.

Njen zadnji boravak je opisala pod naslovom "Uzeh džugum i maštrafu, podjoh na vodu".

Onu atmosferu i situaciju koja u Sarajevu vlada čitavu godinu a o kojoj se šuti. Nema vode ni danju ni noću. Redukcije se opravdavaju zastarom sistema, a pare pojeo nepotizam i korupcija vladajućih. Tako i u svim ostalim problemima. Ovoj TROJKI je najlakše vladati dogovorom ko će, kada i koliko raspucavati jedan: dva naroda pa onda dva: jedan i tako do besvijesti. A i pisani i elektronski mediji im pomažu ili što ih financiraju ili što to ljudi vole čitati pa im raste tiraž. To im služi da prikriju vlastiti nerad, neznanje, glupost, a da ostaju na vlasti, zahvaljujući malim "Hitlerima iz naših sokaka". Saida je te probleme opisala realno, onako kao kad roditelji najviše  vole svoju djecu i ukazuju im na njihove greške i mane da bi postali ljudi. Kad mi stigne link pitaću je za dozvolu da ga pošaljem na blog, jer on je u početku bio posvećen Banjalučanima koji se iz Banjaluke rijetko javljaju. BIH problem postaje internacionalan a od nas Bosanaca i Hercegovaca zavisi hoćemo li se dići i postati normalna zemlja ili propasti u vlastito blato.

Emir Hadžihafizbegović ima reklamu za kupovanje bosanskohercegovačkih proizvoda i spot završava "samo NEK se zna, to je naša Beiha".

Kradem od njega završetak priloga  i nastavit ću pisati o onom sto je lijepo i vrijedno u ovoj zemlji. 

Pozdrav Saima



Link uz Coov komentar


Labels:

Friday, December 08, 2017

Rodio se Jan

Evo me, stigao sam!
Iako nisam tražio dozvolu ipak sam se odlučio da javim još jednu novost. Prije par dana su Mirjana i Željko Stančić dobili prvo unuče. Rodio se Jan a vijest mi je stigla preko facebook-a, uz nekoliko fotografija od kojih neke evo prilažem. Što Nataša reče, šta bi mi bez ovih novih tehnologija.

Upućujem velike čestitke sretnim roditeljima a da baku i djeda ne spominjem.

Da ovu vijest podijelim sa blogerima sam se odlučio kada sam primijetio  da mi je promaklo da su i Saima i Vice dobile još jedno unuče, ovoga puta unuku. Čitajući njen komentar jednostavno nisam obraćao pažnju na njegov kraj gdje se „sakrila“ vijest o prinovi. Žao mi je što se sa ovako lijepim vijestima više niko ne javlja a nekada su nam to bile veoma važne obavijesti. 

Sretni tata
Primjećujem da su nas zadnjih godina 
A evo i sretne bake!
preokupirale neke druge stvari i da je blog „odlutao“ od svoje osnovne zamisli: da nas, kroz slike i kratak tekst upozna kako smo, čime se bavimo, s kim se družimo, kuda putujemo, šta ima novo u našim životima a isto tako da nas vrati u stara vremena kojih se veoma rado sjećamo. Ali, da ne mijenjam temu, još jednom upućujem čestitke cijelom familiji a malom Janu želim puno sreće u životu.

Labels:

Tuesday, December 05, 2017

Branin hobby

Sjećanja
Moja supruga Brana,  u vrijeme dok sam radio, odlazila je u jednu organizaciju Noorderbrug (radi pojašnjenja nazvaću je Savez distrofičara, ili osoba sa hendikepom) na poludnevni boravak,  gdje je kao vrstu aktiviteta  odabrala crtanje, a kasnije rad sa keramikom ili bolje rečeno mozaikom, pošto ne zahtijeva mnogo preciznosti. Organizacija,  gdje odlazi još uvijek, prodaje rukotvorine svojih članova (kućice za ptice, crteže u akvarelu ili grafici, mozaike, vezove, rezbarije u drvetu)  i na taj način ostvaruje nešto prihoda od toga. Nekoliko radova, imamo i mi ….. za djecu, više kao uspomena. Pogledajte.

Inače, Holandija je prepuna reprodukcija Rembrandta i Van Gogha, mnogi uživaju gledati i napraviti nešto na svoj način, svojom kompozicijom boja ili u grafici. Smirujući hobby, poslije dugih šetnji, voženja bicikla, u vrijeme kišnih dana.
Pozdrav iz Emmena !

Sega


Portret (prvi rad)

Usamljenost

Sega uvijek u sjeni

Odmor

Bez voća

Južno voće

Prijatno uz kafu

Vjetrenjača

Padamo često

Plastika... plastika...

Školje s Jadrana





Uz Natašin komentar






Uz Saimin komentar


Labels:

Monday, December 04, 2017

In memoriam - Mile Pilipović


U subotu, slučajno, saznasmo da nas je napustio još jedan bivši radni kolega iz Profesionale, Mile Pilipović.
Vijest nas je iznenadila jer smo s Milom bili u kontaktu zadnjih nekoliko godina, javljao se gotovo redovito emailom, razveseljavajući nas vicevima i šalama iz starog kraja i cijelog svijeta. Zadnji email je stigao negdje sredinom avgusta a jučer nam, u razgovoru preko Viber-a, jedna naša prijateljica reče da je Mile nedavno umro što nas zaista iznenadi i rastuži.  Kasnije, stiže mi email od Ismeta Blentića posvećen upravo Milinoj smrti. Eto tako saznasmo da je i Mile otišao tamo gdje ćemo svi jednog dana završiti.

Prvi kontakt s Milom smo uspostavili prije nekoliko godina kada je Nera pokrenula akciju pomoći jednoj kolegici iz Profesionale. Vijest se proširila preko facebook-a i stiže do Mile (uz pomoć još jednog bivšeg Čajevčanina, Đoke Kaluđerovića) koji se odmah uključi u akciju s toplih Kanara gdje je živio zanjih godina. Od tada se redovito javljao i uveseljavao nas svojim javljanjima, baš kao što je to činio cijelo vrijeme dok smo bili radne kolege u firmi koja je već dugo pokojna.
Iz Blentićevog javljanja saznah nekoliko interesantnih stvari o Mili. Na primjer, kako je Mile, nakon što je jedno vrijeme proveo službeno u Iraku, na posao došao obučen kao arapski šeici što je izazvalo veselje kod obične raje ali i zabrinutost kod rukovodstva fabrike. Blentić je, ovih poratnih godina, Mili svake godine slao čestitke za katolički Božić, misleći da je Mile katolik, a Mile se nije bunio. Kada ga je Ismet, nakon što je saznao da Mile nije Hrvat (a još manje katolik), pitao zašto nije reagirao na njegove čestitke, Mile je sve okrenuo na šalu, upravo onako kako bi to čovjek od njega očekivao. Sam ovaj događaj govori koliko je naša prava raja bila neopterećena ko je ko, da ponekad nismo znali koje je nacije naš radni kolega jer nam to nikada nije bilo bitno.

Iz Milinih emaila smo saznali da mu je lijepo na Kanarima, da uživa u mezetlucima i dobrom vinu iako su mu doktori savjetovali da se toga mane. Ponekad smo mu zavidjeli odavde iz USA gdje, tokom zime, vrijeme zna biti loše i hladno, dok je on uživao u lijepom vremen na otoku gdje se temperature nikada ne spuštaju ispod 15 stepeni celzijusa.
Otišao je Mile, a s njim još jedan dio one stare Banjaluke koju smo volili i zbog koje mnogi još i danas tuguju. Život ide svojim tokom i tu ništa ne možemo promijeniti. Iako smo rastjerani na sve strane svijeta ipak se družimo i nastojimo da se naša sjećanja na grad i ljude koji su ga činili ne zaborave. Neka ovo kratko sjećanje na Milu bude moj doprinos tome. Milinoj familiji, ma gdje bili, upućujem naše iskreno saučešće.

Thursday, November 30, 2017

Bio je...

... dan državnosti BiH. Centralni dnevnik Senada Hadžifejzovića održan je u sali Skupštine opštine  / općine Stari Grad, UŽIVO.

Ne znam koliko naših ljudi može pratiti naše televizije i koliko ih želi pratiti izvan BiH, ali bio je predivan dnevnik i kod svih Bosanaca i Hercegovaca izazivao divne i snažne emocije.

A inače ovih dana, zbog doživotne robije "dženeralu", na sve strane mediji koji pripadaju
strankama i "državama" donose priloge i izjave prema kojima je još prije pet dana trebao početi novi rat kod nas.

Obzirom da ja odavno govorim da ovde među običnim i normalnim građanima pušu neki bolji vjetrovi, ne znam koliko mi se vjeruje ali ja, naročito poslije jučerašnjeg Centralnog dnevnika i ljudima koji su učestvovali u njemu, iskreno vjerujem da je šutnji bosansko hercegovačkih intelektualaca i uspješnijih gradonačelnika i uspješnih privrednika povratnika iz izbjeglištva (smislila sam ovaj termin jer mi se vise svidja od "dijaspora") došao kraj.

Onda mi je palo na pamet kolika je borba i koliko vremena je trebali da se Zemaljski muzej u Sarajevu otvori. Ko nikad nije bio u Bosni ne može pretpostaviti kolike vrijednosti iz stvaranja Bosne i svih perioda osvajača koji su protutnjali kroz ovu tešku zemlju sadrži ovaj muzaj.

Na dnevniku je bilo i telefonsko pitanje “šta je za vas ovaj dan”. Bilo je lijepih odgovora. I ja sam se javila. "Meni ovaj dan danas ne znači ništa, dok su fašisti na vlasti, ali od mog rodjenja do danas meni je Bosna sveeeee”.

Znala sam  da je u borbi za muzej učestvovao veliki broj profesora, studenata, penzionera, istoričara, i ta upornost je urodila plodom.

Šutnja i nezainteresovast gradjana, lični interesi i pokvarenost političara u vrhu vlasti me može Bosni donijeti nikakve promjene.

P.S. Saznala sam da je i Saida Bahtijarević-Bekić učestvovala u "borbi" za ovaj muzej svojim prilogom o muzeju pa preporučujem da ga pročitate.


Pozdrav Saima

Labels:

Friday, November 24, 2017

In memoriam - Dragosav Milašinović, Mila



Jutros mi od Made stiže tužna vijest. U Banjaluci je umro Dragosav Milašinović - Mila, naš prijatelj i poznanik, nekadašnji radnik Profesionale, OOUR RRT.
Evo Madinog emaila:

Dragi Co,

saznao sam da je u Bluci umro moj prijatelj i nas kolega sa fakulteta, Dragosav Milasinovic Mila.
Mislim da ga znas , radio je i u profesionali u Cajavecu.

Ovom prilikom zelim da izrazim iskreno saucesce mojoj prijateljiici Jasni, Milinoj supruzi i njegovom sinu Borisu te ostaloj ozaloscenoj rodbini i prijateljima.

Pozdrav Made


Mila se pridružio povelikoj grupi generacije koja je preko svoje glave preturila rat i čiji su životi presječeni na pola, taman u godinama kada je trebala uživati plodove svoga rada. Bila je to generacija koja je životu prišla ozbiljno, iskoristila mogućnosti da se školuju i završi fakultete, koje im je pružalo društvo na koje mnogi danas pljuju. Kao inžinjer, radio je u OOUR-u Računarske i radarske tehnike, razvijajući nove proizvode koristeći najnovije svjetske tehnologije. U godinama kada se većina skučila, došao je rat koji je za neke bio prilika da ostvare svoje skrivene želje, a za mnoge, zlo, koje je ostavilo traga na njihovim životima.
Mila je bio jedan od ovih drugih. Nakon rata sam ga sreo samo jednom. Bio je bez posla, iako je bio izuzetan stručnjak u svom poslu. Oni koji nisu prihvatili nacionalističku politiku koja je zapljusnula naš grad su bili u nemilosti. Mila je bio jedan od onih koji nisu preko noći zaboravili svoje prijatelje i poznanike samo zato što nose pogrešno ime. Siguran sam da je na njegovu preranu smrti uticala i nezdrava atmosfera u gradu koju normalna osoba nije mogla prihvatiti.

Supruzi Jasni, sinu Borisu i ostaloj ožalošćenoj familiji upućujem naše iskreno saučešće.

Labels: